Solidarnost je odlika koja na vrijednosti
dobiva u kriznim situacijama, što posebno možemo osjetiti u aktualnoj krizi s
epidemijom kada se riječ solidarnost konstantno ponavlja i konstantno na sve
apelira da budu solidarni kako bismo svi skupa ovu neprirodnu situaciju što
brže i bolje prebrodili. No, što je uopće solidarnost? Još krajem 19. stoljeća
francuski sociolog Emile Durkheim počeo je koristiti taj pojam kako bi opisao
stanje u kojem članovi društva imaju obveze jedni prema drugima. Kao moralni
pojam solidarnost označava obvezu zauzimanja čovjeka za čovjeka makar ga i ne
poznaje, no u modernom društvu često svjedočimo kako su suradnja i solidarnost
u proturječnosti s natjecanjem i sukobom, a tim temama bavi se i ovaj
high-concept distopijski triler horor Baska Galdera Gaztelu-Urrutije.
Radnja "The Platforma" ili "El
hoyo", kako se ovaj film naziva u originalu, zbiva se u vertikalnom
zatvoru u kojem se u ćeliji nalaze po dva zatvorenika. Tako će se u jednoj
takvoj prostoriji označenom brojem 48 probuditi i glavni protagonist Goreng
(Ivan Massague), koji se dobrovoljno prijavio šest mjeseci provesti u rupi u
zamjenu za fakultetsku diplomu. Ovaj zatvor zapravo i nije klasični zatvor koji
se sastoji od ćelija, već je to betonski kvadratni prostor s rupom u sredini, a Gorengov
cimer Trimagasi, koji ondje živi već neko vrijeme, objasnit će mu na koji način
ova distopijska noćna mora funkcionira. Zatvor je sagrađen u stilu tornja u
kojem se hrana za zatvorenike spušta na platformi koja putuje od kata do kata
kroz rupu na sredini prostorije. U svakoj ćeliji platforma se zaustavlja na
odeđeno vrijeme tako da zatvorenici u tom periodu mogu jesti, a oni koji su
bliže vrhu imaju puno bolji izbor, dok što se platforma spušta niže, tako
ostaje sve manje hrane za one u ćelijama niže.
U slučaju da netko od zatvorenika pokuša
gomilati hranu i nakon što platforma ode na razinu niže, temperatura u
prostoriji se rapidno spušta ili diže sve dok ovaj ne prestane s jelom, a
svakog mjeseca zatvorenici se nasumično prebacuju s jednog na drugi level. Tako
će Goreng i Trigamasi, koji su prvi mjesec proveli na razini 48, do koje im je
još i uspjela stići određena količina hrane koju oni s gornjih katova nisu
uspjeli pojesti, biti prebačeni na razinu 171, do koje bi hrana mogla stići
samo teoretski. I to kada bi stanovnici svih ćelija bili solidarni i pojeli
samo onoliko koliko im je potrebno za preživljavanje, a ne bi na brzinu proždirali
sve ono što mogu progutati. Iako je Goreng svjestan da je nešto slično gotovo pa
neizvedivo, pokušat će on uvesti red u ovaj užasavajući sustav za koji je očito
da mu je cilj izazvati sukobe i otvoreno neprijateljstvo između ljudi koji se
nalaze unutar vertikalnog zatvora.
Posve je jasno da je "El hoyo"
neskrivena alegorija na današnje društvo kasnog kapitalizma u kojem bi moglo
biti dovoljno svega za sve samo da su na prvom mjestu solidarnost, suradnja i
empatija, a ne natjecanje, sukob i pohlepa. Jer baš kao što su u ovom
vertikalnom zatvoru oni u gornjim ćelijama na vrhu kopanja i željeli bi
proždrijeti što više u što je moguće kraćem roku, ne zamarajući se koliko će i
hoće li što ostati za one ispod, tako i u stvarnom svijetu oni koji su na vrhu
proždiru i grabe za sebe sve, a živo im se jebe što će se dogoditi s ostalima.
I tako oni koji se goste na vrhu ostaju na vrhu ostavljajući onima koji su
nekoliko desetaka katova ispod da se kolju i kopaju jedan drugom oči zbog
oglabaka i korica kruha jer dobro znaju da kad su ovi na dnu izgladnjeni,
obespravljeni i posvađani da će se međusobno poubijati jer neće imati vremena,
a ni snage razmišljati o onima gore koji ih zapravo drže u takvom stanju.
Osmislili su David Desola i Pedro Rivero,
scenaristi "Platforme" zbilja izvanredan koncept i zaokružili priču
koja u početku možda i podsjeća na koncept "Kocke", no dobro je netko
primijetio da je "Platforma" podjednako groteskna i uzbudljiva
nadrealna noćna mora koja izgleda kao da ju je režirao neki grindhouseovski Bunuel. Ima
ovdje zaista svega. Od suptilnih natruha crnog humora, političke alegorije,
bezbrojnih iznenađenja i šokova, nevjerojatnog nasilja i sadizma, ali i altruizma i
iskrene želje da se izopačeni sustav zaustavi i pobijedi. Glavno pitanje s
kojim će se susresti glavni protagonist filma je mogu li se promjene dogoditi
spontano i postoji li spontana solidarnost ili je za nešto takvo ipak potreban
neki početni impuls. Premijerno je "The Platform" prikazan na
festivalu u Torontu, gdje je osvojio i nagradu publike u sekciji "Ponoćno
ludilo", a potom je završio na Netflixu, gdje ga se i danas može pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar