Jack Cunnungham (Ben Affleck) nekoć je imao
svijetlu budućnost i bio je veliki košarkaški talent. Dvije godine za redom bio
je on najbolji igrač srednjoškolske lige, sva sveučilišta otimala su se za njega
i nudile mu stipendiju, no on je iz inata prema ocu i teškog karaktera odlučio
odustati od svega. Jacka upoznajemo kao tipa u četrdesetim godinama koji danas
radi na baušteli, kronični je alkoholičar, raspao mu se brak i kao da je
odlučio dignuti ruke od svega. Bijesan je, ogorčen, kao da više ne želi živjeti
i ne želi imati veze ni sa kime (saznat ćemo i zašto) te mu je plan ubiti se od
alkohola. No, baš kao u pjesmi Partibrejkersa, jedan poziv mijenja sve.
Taj poziv stići će mu iz srednje škole koju je
nekoć pohađao i u kojoj očito još nisu zaboravili na njega. Iako je od njegovih
košarkaških dana prošlo čitavih četvrt stoljeća, upravitelj katoličke gimnazije
sjetio se upravo Jacka kada je aktualni trener košarkaške ekipe doživio srčani
udar. A sezona samo što nije počela. Iako nevoljko, Jack će pristati voditi
košarkašku momčad koja baš ne vrvi talentima i koja godinama nije bila ni blizu
doigravanja. No, novi posao kao da će mu donijeti šansu za novi početak,
iskupljenje i iako se starih cugerskih navika i teškog karaktera baš i neće
riješiti samo tako, uspjet će on pomalo razdrmati ekipu. Klinci će ubrzo
shvatiti da je njihov trener znalac koji shvaća igru i od kojeg imaju što
naučiti, no naravno da baš to tako neće ići lako, ni za Jacka, ni za ekipu.
Iako "The Way Back" zapravo i ne
nudi ništa novo u pogledu sličnih sportskih drama, nekako sam oduvijek bio slab
ne samo na te sportske priče (posebno košarkaške i nogometne, kojih nažalost i
nema tako puno jer Amerima ovaj sport i dalje nije posebno zanimljiv), već i na
priče o tipovima koji su završili na dnu i iznenada dobivaju novu šansu za
iskupljenje. Posve je očito da je i scenarij ovdje dosta površan, predvidiv i
nakrcan svim mogućim stereotipima koji idu uz ovakvu priču, ali svejedno je
"The Way Back" za mene bio sasvim zadovoljavajući film. Sve ono
ranije navedeno ovdje je nadoknađeno emocijama, a čak je i inače mi dosta
antipatični Ben Affleck solidan kao trener koji s pol gasa stuče gajbu piva i
bocu votke.
"The Way Back" je po scenariju Brada
Ingelsbyja (koscenarist Cooperovog Out of Furnace" te scenarist meni vrlo
dobre "American Woman",) režirao Gavin O'Connor, koji već ima dosta
iskustva sa sličnim sportskim dramama. Posebno je tu pamtljiv bio
"Warrior" s Tomom Hardyjem, Joelom Edgertonom i Nickom Nolteom, a ne
smije se zaboraviti ni "Miracle" iz 2004. godine u kojem je Kurt
Russell utjelovio legendarnog američkog hokejaškog trenera Herba Brooksa.
O'Connor i Affleck surađivali su skupa i na njegovom prethodnom filmu odnosno
"Računovođi", solidnom akcijskom trileru u autistu koji roka sve pred
sobom. Bila je ova uloga doduše bliska Afflecku jer je i u stvarnom životu ovaj
glumac / redatelj imao ozbiljnih problema s alkoholom, a iako je "The Way
Back" definitivno jedan od onih filmova snimljenih kao po špranci, nije to
bilo nimalo loše.
Primjedbe
Objavi komentar