Aki Kaurismäki bez ikakve dvojbe je
najuspješniji i najpoznatiji filmaš kojeg je Finska ikada imala, a "The
Man Without a Past" svakako spada u uzak krug njegovih najpoznatijih i
najuspješnijih filmova. Ne samo da je ova bizarna apsurdistička crnohumorna
drama bila nominirana za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog
područja, već je Kaurismäki dobio i veliku nagradu žirija u Cannesu, a film je
bio nominiran i za europski film godine. Snimljen je "Čovjek bez
prošlosti" u prepoznatljivom Kaurismäkijevom minimalističkom stilu
ponajviše pod utjecajem francuskog novog vala i autora kao što su Melville,
Becker i Bresson. Zaista je ovo neobična, bizarna i misteriozna priča prepuna
simbolike o ljudima s društvenih margina i svi likovi koje ćemo ovdje vidjeti
zapravo su ljudi ne samo bez prošlosti, već i bez budućnosti.
No, naslovni lik odnosno čovjek bez prošlosti
je M (Markku Peltola, koji je za ovu ulogu dobio nagradu za najboljeg glumca u
Cannesu), neimenovani sredovječni čovjek koji je vlakom upravo stigao u
Helskinki. Nakon što je zaspao na klupici u parku, napali su ga, opljačkali i
prebili razbojnici, a nakon što se zamotanog lica i cijeli slomljen probudio u
bolnici, shvaća da je potpuno izgubio sjećanje. Ne samo da ne zna tko je on,
nego ne zna apsolutno ništa o sebi, ni gdje živi, ni čime se bavi te počinje
svoj život ispočetka nastanivši se u kontejneru u jednom od slamova Helsinkija
gdje žive slični siromasi i bogci. Polako će se on ondje početi snalaziti,
pronaći će prijatelje, a s vremenom kao da će mu činjenica da ne zna ništa o
sebi podjednako početi zadavati probleme i bizarne birokratske glavobolje, ali
ga i oslobađati.
S obzirom da o sebi ne zna ništa, on će
živjeti potpuno slobodno bez ikakvih predrasuda, gotovo pa asketski. Ono što će
trenutačno doživljavati i ljude koje će upoznavati, jedino to će biti važno,
kao da će ga potpuno osloboditi činjenica da ništa ne posjeduje i da ne postoji
ništa u prošlosti oko čega se mora zamarati. Kao u svim Kaurismäkijevim
filmovima i ovdje su dijalozi dosta bizarni, svi likovi djeluju nekako hladno,
gotovo potpuno bez ikakvih emocija. Bio je "The Man Without a Past" i
drugi dio Kaurismäkijeve finske trilogije koja počinje s "Drifting
Clouds" iz 1996., a završava s "Lights in the Dusk" iz 2006.
godine. Definitivno je ovo jedan od tipičnih filmova ovog finskog majstora čiji
prepoznatljivi stil zasigurno neće biti po svačijem ukusu, no film je to
snimljen s puno duha, stila, ali i životne mudrosti i ironije.
Primjedbe
Objavi komentar