Europski ili latinoamerički horori u pravilu su mi zanimljivi jer tamošnji autori obično snimaju filmove koji su sušta suprotnost holivudskoj horor generici. Obično su to neke osobne intimne priče s brižno izgrađenim ugođajem, mudro promišljene alegorije, a ako je nešto groznije od tipičnog modernog američkog horora, to može biti samo kada neki Južnoamerikanac pokuša kopirati taj glupi, neinventivni štanceraj. Upravo to se dogodilo s ovim meksičkim hororom, koji bi možda bio i urnebesni treš da nije tako dosadan, beskrajno glup i cijepljen protiv duhovitosti.
Meksikanac Emilio Portes (koji je filmsku karijeru počeo snimajući komedije, strah me uopće zamisliti što je tek to bilo) vodi nas u meksički gradić blizu američke granice i to nekoliko godina nakon tragedije u kojoj je detektiv Ritter ostao bez obitelji. I godinama nakon tog tragičnog događaja, ondje se sporadično događaju dijabolični školski masakri koje izvode djeca za koju je svima osim policiji jasno da ih je opsjeo demon. Tek kad u Meksiko stigne nekonvencionalni policijski istražitelj, ujedno i stručnjak za religiju, istraga će se mrdnuti s mrtve točke. Bit će tu svega pa ćemo ubrzo shvatiti da Meksikom vršlja i izopćeni katolički svećenik koji je uvijek tu negdje kad se događaju masakri.
Malo toga je imalo ovdje smisla. Od toga da su dva glavna meksička istražitelja dva debela tipa od šezdesetak godina čija pojava djeluje groteskno tako da sam imao osjećaj da ova dva ostarjela mučača ne bi mogla riješiti slučaj krađe lizaljke na dječjem igralištu, a ne nešto ovako mračno i kompleksno. Snimljen je "Belzebuth" u onom tipičnom američkom generičkom hororskom stilu samo što je i glumački ansambl još slabiji nego tamo, a priča je ionako već stotine puta prežvakana i elaborirana puno bolje, pametnije, duhovitije, strašnije, jezivije, intrigantnije i s daleko više stila. Definitivno je "Belzebuth" bio jedan od najlošijih filmova koji su mi dopali diska u zadnje vrijeme i pomalo se divim samom sebi kako sam uopće to uspio pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar