Da se prije koju godinu nije pojavio zaista izvrsni i originalni "Lobster" Jorgosa Lantimosa, misteriozna drama Danca Jonasa Alexandera Arnbyja (When Animals Dream), možda bi zaslužila i bolju ocjenu. Ovako, ostao je pomalo čudan osjećaj deja-vua i kao da smo nešto slično, a puno, puno bolje, već negdje vidjeli. Max Isakson (Nicolaj Coster-Waldau kojeg i dalje najbolje znamo kao Jamiea Lannistera iz Igre prijestolja) je istražitelj osiguravajućih prijevara, no čovjek je to u ozbiljnoj egzistencijalnoj krizi. Vrlo brzo postat će nam i zašto kad mu na kontroli liječnik kaže da ima tumor na mozgu koji se ne može operirati, a tumor je već počeo utjecati i na njegove motoričke sposobnosti, govor i pamćenje.
Već u uvodnoj sceni upoznajemo Maxa kako u video-poruci govori svoju posljednju volju i oporuku i oprašta se od svoje dosta mlađe i izrazito privlačne djevojke (Tuva Novotny). Max je čvrsto odlučio umrijeti onako kako on želi i onda kada on to misli i čini nam se da ga ništa u tome neće zaustaviti, a njegova želja će se učvrstiti kad na poslu počne istraživati nešto što izgleda kao resort za suicide ili za eutanaziju koji se naziva "Hotel Aurora". Izgleda da je upravo ondje skončao muž jedne njegove klijentice. No, sve je ovdje dosta konfuzno, stalno skačemo iz jednog vremenskog razdoblja u drugo, a Arnby izgleda kao da je veliki fan Christophera Nolana pa se voli poigravati sa svojim gledateljima. U jednom trenutku postat će nam posve nejasno što je stvarnost, a što fantazija, što se zaista događa sada i što se već dogodilo.
I vizualno je ovdje sve izrazito mračno, tmurno i pesimistično, baš kao što je i glavni protagonist ovog filma. Ima tu i nekih pomalo nesuvislih twistova, neočekivanih situacija pa će se tako u jednom trenutku ova hi-tech distopijska egzistencijalistička drama pretvoriti u psihološki triler, no glavno pitanje kojim se bavi "Exit Plan" je strah od neizbježnog i nepoznatog, prvenstveno smrti. Iako je smrt zapravo jedino što svi možemo sigurno očekivati u životu, strah od smrti je nešto dubinski usađeno u ljudski DNK. Htjeli priznati ili ne, svi mi vjerojatno ponekad pomislimo na ono što nas čeka pa pokušavamo misli odagnati na neke optimističnije teme i ne razmišljati previše o tome. Iako je ideja ovog filma možda i bila zanimljiva i intrigantna, nažalost ostalo je sve tu dosta nedorečeno i "Selvmordsturisten", kako se naziva ovaj film u originalu, ne može u istu rečenicu s "Lobsterom".
Primjedbe
Objavi komentar