Sergej Loznica poznati je ukrajinski dokumentarist o kojem sam već više puta pisao pa mi se ne da ponavljati, no podjednaki je on majstor i igranih filmova. Možda sam jedan od rijetkih, no meni su barem podjednako upečatljivi njegovi igrani filmovi, često nevjerojatno realistične, naturalističke doku-drame, a takva je i ova koju je napisao i režirao po kratkoj priči bjeloruskog pisca Vasilija Bikova. Bikov je kao mladić i sam sudjelovao u II svjetskom ratu, naravno na strani Crvene armije, a nakon završetka rata počeo se baviti pisanjem. Glavna tema kojoj se uvijek vraćao bile su upravo ratne priče u kojima je često bilo dosta toga i autobiografskog, a vjerojatno najpoznatiji film snimljen po njegovom literarnom predlošku je "The Ascent" Larise Šepitko iz 1977. godine.
Dosta autobiografskog ima i u priči po kojoj je Loznica snimio "In the Fog" ili "V tumane" u originalu. Nakon što se kao 17-godišnjak Bikov kao dobrovoljac prijavio u Crvenu armiju, odmah je uhićen i umalo strijeljan jer su ga optužili da je njemački špijun i kolaboracionist. S tim optužbama susrest će se i tragač iz bjeloruskog sela po imenu Sušenja (Vladimir Svirskij), kojeg su pokupili lokalni partizani i odveli u šumu gdje su za njega pripremili poseban metak. Mjesto radnje je područje današnje Bjelorusije u zimu 1942. godine za vrijeme nacističke okupacije, a Nijemcima odolijevaju tek partizani koji se skrivaju u šumama i povremeno izvode diverzije i napade.
Zbog jedne takve diverzije Sušenja će postati optuženik za kolaboracionizam. Nakon što Nijemci osujete diverziju društva u kojem se Sušenja našao, svi će oni biti obiješeni na seoskom trgu, jedino će njega lokalni nacistički zapovjednik (standardno odlični Rumunj Vlad Ivanov) pustiti na slobodu. Jasno da će svi mještani automatski pomisliti da je Sušenja izdajnik i kolaboracionist te da je propjevao jer iz kojih drugih razloga bi ga nacist jedinog pustio. No, ispostavit će se da ga je nacist pustio isključivo zašto što je bolesnik i sociopat i jer je dobro znao što će se dogoditi s ovim nesretnikom kada ga pusti na slobodu. Bio je potpuno svjestan da će nesretnog Sušenju ubiti njegovi, misleći da je izdajnik iako mu ovaj ništa nije rekao jer mu i nije mogao reći pošto nije imao nikakve bitne informacije o partizanima, a pokušaj diverzije njegove ekipe više je ionako bila pijana zafrkancija koja nije dobro završila.
Fino je Loznica ovdje strukturirao samu priču, koja nije linearna, već je nekako spiralna i kao da se pomalo vrti u krug. Iako je tempo "In the Fog" zaista dosta spor i Loznica si uzima dosta vremena da zaokruži cijelu ovu priču, strpljenje se ovdje itekako isplati. Zaista uvjerljivo je prikazano ovdje ne samo to hladno okruženje, već cijeli užas koji je vladao za vrijeme rata, doba u kojem preživjeli zavide onima koji su umrli, kako to slikovito piše Bikov, a izgovara Sušenja. Glavna tema kojom se bavi ovaj film je pokušaj davanja odgovora na pitanje u što to rat pretvara ljude. Kako masovno ludilo preuzima sve i kako nenormalno postaje potpuno normalno i obrnuto pa tako i cijelo selo odmah povjeruje poznatom nacističkom mučitelju da je Sušenja izdajnik. A nitko, pa ni čak članovi njegove obitelji, ne žele vjerovati njemu, čovjeku koji je samo do prije nekoliko mjeseci bio poštovan i cijenjen član zajednice, čovjek čija se riječ slušala i čovjek kojem se vjerovalo.
Primjedbe
Objavi komentar