Svibanj je 1939. godine i čitava se Europa već priprema za novi rat koji samo što nije počeo, a ekscentričnog samotnjaka i amatera kopača - arheologa Basila Browna (Ralph Fiennes) angažirala je udovica iz okolice Ipswicha, Edith Pretty (Carey Mulligan) da provjeri što se nalazi ispod humaka na njenom imanju. Nakon nekog vremena ispostavit će se da u zemlji nalazi nešto potpuno neočekivano, 30-metarski brod iz anglosaksonskog doba, a otkriće tog broda kasnije će se nazvati jednim od najvažnijh arheoloških otkrića u povijesti Britanije. No, brod iz osmog stoljeća bit će tek početak, a kako to obično biva, ime čovjeka koji je bio najzaslužniji za ovaj velebni pronalazak, potpuno će se izbrisati iz povijesti i zasluge će preuzeti neki drugi.
Režije se ove istinite priče koja je bila mrvicu premelodramatična za moj ukus uhvatio Simon Stone, australski kazalištarac koji je fino uspio uhvatiti taj pomalo pastoralni krajobraz britanskog Suffolka. U prvom dijelu je ovo priča koja zapravo počiva na odnosima između povučenog i skromnog samoukog kopača i erudita te mlade udovice koja na velikom imanju živi sa sinom. Razvit će se između njih više platonska veza, zasnovana na poštovanju i razumijevanju, dok će Basil za udovičinog sina postati svojevrsna očinska figura. No, kako će kopanje napredovati i postajat će jasnije da je Basil na pragu velikog otkrića, tako će se ondje početi skupljati i mnogi drugi likovi željni slave i zasluga. Jer ipak je Basil tek samouki amater, a krenut će tu i prava borba između lokalnog i nacionalnog muzeja kome će pripasti sva ta građa jednom dok je iskopaju iz zemlje.
Ima tu mnoštvo podzapleta i nakon nekog vremena Basil će se pretvoriti u sporednog lika, a u prvi plan će doći i potencijalna romansa između žene jednog od arheologa Peggy (Lily James) i mladog fotografa Roryja (Johny Flynn), koji se prijavio u zrakoplovstvo. I odvija se to sve u iznimno nesigurno i teško vrijeme jer miris rata se već itekako osjeti, a svima je jasno jednom kad počne rat da će malo tko mariti za arheologiju i financirati iskapanja pa i takva velebna otkrića. Tako da imamo tu i segmnet utrke s vremenom, borbu za zasluge, borbu gdje će se smjestiti građa. Bio je ovo iznimno vizualan film jer iako je narativno priča možda i pomalo spetljana, očito je da je Stoneva ideja konstantno u prvom planu imati to velebno otkriće. Stoga on puno pažnje posvećuje detaljima, arheološkoj proceduri, nadmudrivanjima, kao da gledatelju želi i na taj način utuviti u glavu koliko je važno i veliko to okriće. Iako su glumačke izvedbe na očekivanoj razini, bez obzira što je i Stone iznimno talentiran režiser, ostao mi je "The Dig" ipak nekako nedorečen i pomalo prazan film.
Primjedbe
Objavi komentar