Prava je šteta što se ovaj misteriozni triler u kojem briljira dvoje britanskih veterana, Helen Mirren i Ian "Gandalf" McKellen, raspleo pomalo banalno i što je nakon nekog vremena postao potpuno predvidiv. "Dobrog lažljivca" je prema scenariju Jeffreya Hatchera (Casanova, The Dutchess, Mr. Holmes) režirao Amerikanac Bill Condon (Gods and Monsters, Kinsey, Twilight Saga, The Fifth Estate) i neko vrijeme činilo se da bi ovo moglo biti pravo ugodno iznenađenje. Na kraju je "The Good Liar" ipak utonuo u prosječnost, no počelo je to i više nego obećavajuće. Helen Mirren je Betty, umirovljenica profesorica povijesti s Oxforda kojoj je muž preminuo prije tri godine i traži ona nekog za druženje preko internet stranice za povezivanje umirovljenika.
Završit će ona tako na večeri s naizgled dobrostojećim i šarmantnim umirovljenikom Royom (McKellen), koji ju je vrlo brzo šarmirao, čak se i doselio k njoj. No, Betty ne zna da je Roy zapravo profesionalni prevarant koji je cijeli život proveo vrebajući slične naivne i dobrodušne ljude, a njegov je cilj zgrabiti Bettynu ušteđevinu koja se procijenjuje na tri milijuna funti. Problem je jedino njezin sumnjičavi unuk Steven (Russel Tovey), doktorand koji povremeno zna prespavati kod bake, a čini mu se da je Roy slatkorječivi muljator koji je s njegovom bakom iz čisto financijske koristi. Vrlo brzo postat će nam jasno da je Steven potpuno u pravu jer vidjet ćemo kako Roy sa svojim kompanjonom Vincentom (Jim Carter) izvodi i druge prijevare i na koji način uopće dolazi do novca.
Priča se dobro gradi i pravi je užitak gledati glumačko nadmetanje Mirren i McKellena u ulogama koje im savršeno odgovaraju, no nakon nekog vremema ćemo shvatiti da se iza svega zapravo skriva jedna mračna tajna iz prošlosti. Kad krenu flashbackovi i priča se počne vraćati u prošlost, kao da će se sve tu početi raspadati. Simpatična i naizgled pametna igra mačke i miša u stilu staromodnih britanskih drama pretvorit će se u ipak neuvjerljivu i zapravo banalnu misteriju kojoj se dogodio problem koji se često događa kada se na film prebacuje neka knjiga. Iako je istoimena knjiga izvjesnog Nicholasa Searlea po kojoj je film snimljen vjerojatno imala smisla, do kraja ova priča nije uspjela profunkcionirati na filmu jer na kraju dosta kompleksna i komplicirana radnja je potpuno sprtljana. I to je velika šteta jer su i Mirren i McKellen bili posebno raspoloženi, a ni scenarij, ni režija ovaj puta nisu bili na njihovoj razini.
Primjedbe
Objavi komentar