Jedno pravo filmsko iznenađenje stiže nam iz Kazahstana, a ova mračna kombinacija krimića, trilera i drame začinjena brutalnim crnim humorom pomalo me podsjetila na kultni korejski "Memories of a Murder" oskarovca Bong Joon-hoa ili na "Once Upon a Time in Anatolia" Turčina Nurija Bilgea Ceylana. Okruženje je ovdje jako slično onima u Bongovom ili Ceylanovom klasiku te je serija brutalnih ubojstava pogodila gradić u kazahstanskoj provinciji, a već u uvodnoj sceni vidimo kako se tu rješavaju zločini. Detektiv na mjestu zločina istražuje tijelo dječaka ostavljeno u napuštenoj hali uz polje kukuruza. Kad se u blizini pojavi retardirani lokalni mladić Pekuar, inspektor mu da je čokoladicu i nagova ga da masturbira u posudu te potom spermu izlijeva na beživotno dječakovo tijelo. Slučaj je riješen, mentalno zaostali tip je ubojica i idemo dalje. Vrlo brzo vidimo da je takvo rješavanje zločina nešto najnormalnije ondje. U policijskoj stanici mladi detektiv Bezkat (Daniar Alshinov) ubija boga u uhićenom tipu kako bi ovaj priznao drugo ubojstvo, a stariji kolega mu dovodi Pekuara i naređuje da ga ubije i namjesti da sve izgled kao incident kako bi što prije zatvorili slučaj.
No, njihove planove poremetit će dolazak novinarke iz glavnog grada Ariane (Dinara Baktabajeva) koja je stigla ondje istražiti slučajeve ubojstava djece, uglavnom siročadi iz okruga, koji su već odavno zatvoreni te su svi navodni počinitelji počinili samoubojstva u istražnom zatvoru. Dolazak novinarke natjerat će Bezkata da zaista počne istraživati posljednje ubojstvo dječaka, a njih dvoje s vremenom će postati saveznici u sporogorećem trileru, brutalnoj i šokantnoj krimi drami. Tko je zapravo krivac, puno manje interesira scenarista i režisera Adilkana Jeržanova koji se s "A Dark, Dark Man" predstavio na festivalu u San Sebastianu. Puno više pažnje on pridaje raskrinkavanju do kostiju trulih i korumpiranih institucija i policajaca koji se nimalo ne razlikuju od kriminalaca koje bi trebali loviti, štoviše, čak su puno gori i opasnji.
Bio je ovo još jedan od filmova koji se ističu ne samo sjajnom fotografijom i autentičnošću, već je okruženje ovdje fenomenalno. Po estetici sve ovo djeluje kao da je gotovo neki istočnjački western, zemlja bezakonja na divljem istoku u kojem se stvari rješavaju po kratkom postupku, a imamo tu zbilja živopisnu galeriju likova poput policajaca, kriminalaca, političara i njihovih ulizica, gangstera i kladioničara. Perfektan i jasan vizual često snimljen u širokim kadroima kao da je tu kontrast svom tom mutežu i nemoralu svih tih tipova. Mora se priznati da je Jeržanov snimio iznimno kvalitetan pa i originalan film koji se pristupu obrade dobro poznate teme bitno razlikuje od većine sličnih trilera. Iako je tempo filma dosta spor i priča se tu razvija prilično sporo, sve to vodi šokantnoj završnici i nezamislivom krvoproliću kakvog se ne bi postidili ni korejski majstori trilera.
Primjedbe
Objavi komentar