Da ovaj južnoafrički dokumentarac nije dobio Oscara, vrlo vjerojatno bih ga zaobišao jer posljednjih godina zaista imamo hiperprodukciju filmova o zaštiti prirode, ugroženim vrstama, klimatskim promjenama i svim tim temama. Naravno da su sve to važne teme i naravno da je svatko normalan više manje svjestan te problematike, no smisao svih tih priča o otapanju ledenjaka, o nestanku neke ptičje vrste na Madagaskaru, podizanju razine mora, zagađenju potoka i rijeka, već smo vidjeli već bezbroj puta i pokušavam biti što je moguće selektivniji kad su takvi filmovi u pitanju. Pretpostavljao sam da je i "My Octopus Teacher" još jedna u nizu sličnih priča o ugroženosti jadnih hobotnica ili nešto takvo, no kao što je obično slučaj, ispostavilo se da je priča potpuno drukčija.
Iako ovo zapravo je priča o hobotnici, ovo je istovremeno i priča o čovjeku, južnoafričkom snimatelju Craigu Fosteru koji je tijekom godina došao do točke pucanja i izgaranja. U jednom trenutku Foster se totalno slomio, pao je u duboku depresiju i izgubio svaki smisao u životu, a sve to mu je vratila - jedna hobotnica. Kako bi se pokušao oporaviti, on je počeo plivati i roniti oko grebena u zaljevu nedaleko od Cape Towna gdje se nalazi prava podvodna prašuma. Taj podvodni život toliko ga je počeo fascinirati, da je čovjek cijele dane počeo provoditi pod vodom zaljeva, a sve to je počeo i snimati. Nakon nekog vremena tijekom svojih podvodnih avantura, slučajno se susreo s mladom hobotnicom koja mu je privukla pažnju, a potom je prilikom svakog sljedećeg zarona ista ta hobotnica bila tu negdje. Počeo je zadobivati povjerenje ove neobične životinje na koju mi je prva asocijacija uvijek peka, a s vremenom je Foster uspio dobiti nevjerojatan uvid u život ove ne toliko poznate životinjske vrste.
Jasno da se "My Octopus Teacher" sastoji od nevjerojatnih podvodnih snimki, a "prijateljstvo" s hobotnicom za ovog ronioca vrlo brzo pretvorit će se u pravu opsesiju. Počet će si on postavljati pitanja kao što su što hobotnica misli i što sanja, a uz podvodne snimke uglavnom imamo Fosterovu naraciju u offu u kojoj on opisuje ono što je doživljavao pod morem i kako ga je hobotnica koju je upoznao naučila važnu lekciju o krhkosti života i o važnosti povezanosti čovjeka i prirode. Iako se povezao s malenom hobotnicom, Foster se nije želio miješati u zakone prirode pa je tako samo kamerom bilježio njene pokušaje bijega od morskih pasa koji obitavaju na tim područjima i hobotnice su im jedna od najdražih poslastica. Na kraju, bio je ovo svakako fascinantan dokumentarac i jedna od onih inspirativnih dokumentarnih priča koju kao redatelji potpisuju Pippa Erlich i James Reed.
Primjedbe
Objavi komentar