Iranski filmaš Majid Majidi proslavio se u drugoj polovici devedesetih kad je njegova dirljiva dječja drama "Children of Heaven" zaslužila nominaciju za Oscara. Bio je to i prvi iranski film ikad nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, no ova emotivna i humanistička drama o siromašnom bratu i sestri iz Teherana koji imaju jedne cipele u kojima idu u školu, ipak nije imala šanse pored Benignijevog "La vita e bella". Majidi se u međuvremenu nešto zagubio, iako je stalno snimao filmove i za razliku od brojnih svojih kolega nije on očito upadao u probleme s cenzurom i zakonima svoje zemlje. No, u ljeto 2020. godine predstavio se u glavnom programu festivala u Veneciji još jednim filmom u kojem su glavni likovi djeca.
Ovaj puta to nisu djeca raja, već djeca sunca, odnosno četiri klinca s ulica Teherana koji na sve moguće načine preživljavaju na ulicama kako bi prehranili sebe i obitelj. U uvodnim scenama vidimo ih kako u podzemnom parkiralištu trgovačkog centra pokušavaju ukrasti ratkape s nekog skupcojenog automobila, a ubrzo će nam postati jasno da je neformalni vođa te ekipe 12-godišnji dječak po imenu Ali. Saznat ćemo da je on sam nakon što mu je majka završila u psihijatrijskoj ustanovi, a on i njegovo društvance naći će se u situaciji da baš kao grupa Goonies krenu u potragu za blagom. I to pravim blagom koje se navodno skriva ispod škole, a koje je s njima odlučio podijeliti lokalni švercer čiji je podređeni vreću sa zlatnicima bacio u kanalizaciju kad ga je ganjala policija.
Jedini način da se dođe do zlata je kroz tunel koji kreće iz zgrade u kojoj je Škola sunca, humanitarna organizacija u kojoj se djeca s ulice pokušavaju školovati. No, problem je što ni Ali i njegove kolege uopće ne idu u školu i prvi zadatak bit će im upisivanje u školu. Drugi problem je što je škola pred zatvaranjem pošto oni koji je vode nemaju novac za plaćanje zakupa prostora vlasnicima, a niti jedna institucija ne želi im pomoći. Bez obzira na sve, ovo zanimljivo društvance pokušat će doći do blaga za koje su uvjereni da se skriva ispod zgrade škole, a iako na prvu ovaj opis može zaista djelovati kao neka iranska verzija "Družbe Goonies", ipak je ovo puno ozbiljnija i kompleksnija priča u kojoj se Majidi pozabavio nekim ozbiljnim problemima.
Među njima su siromaštvo, problem brojne ulične djece među kojom je Majidi i našao mladu glumačku ekipu koju kao Ali predvodi Roohollah Zamani, dječak koji je u Veneciji dobio nagradu za glumačko otkriće koja nosi ime po talijanskoj glumačkoj legendi Marcellu Mastroianniju. Ali je jedan od onih klinaca uvijek spreman za tučnjavu i obračun, ako treba i s puno starijim i puno jačima od sebe, ali klinac je to nevjerojatne snalažljivosti i lukavštine koji će vrlo brzo osvojiti srca nastavnika u školi. Posebno profesora Rafija koji će mu postati svojevrsna očinska figura, no zanimljivo je kako nitko od tih nastavnika neće skužiti što ovi klinci zapravo rade u školi i koja je njihova stvarna misija. Iako mi se u jednom trenutku činilo posve izvjesnim kakav bi mogao biti rasplet ove pustolovne krimi drame, Majidi nam je ipak pripremio neka iznenađenja.
Primjedbe
Objavi komentar