Nešto što je nakon uvodnih pola sata izgledalo da bi se moglo pretvoriti u svemirskog "Caligulu", na kraju je postalo svemirski "Gospodar muha". I to uopće ne loša varijacija na temu romana britanskog nobelovca Williama Goldinga koja je potom više puta u raznim varijantama imala i filmske adaptacije. No, da scenarist i redatelj "Voyagersa" Neil Burger nije bio toliko pretenciozan (kad vidim one kadrove svijeta, svemira, bitka i svekolike mudrosti kao iz Malickovog "The Tree of Life" kako povremeno presjecaju naraciju, valjda kako bi se pokazalo kako je autor pametan i dubokouman, dođe mi da ugasim film), već malo hrabriji, mogao je ovo biti i puno, puno bolji, provokativniji i zaokruženiji film. Očito je Burger imao pretenzije snimiti film kojim će se dodvoriti masovnoj publici i donijeti zaradu producentima, a istovremeno unutra unaciti kukavičje jaje u vidu pametnog, egzistencijalističkog, promišljajućeg art filma.
Na kraju, "Voyagers" zapravo nije ni jedno ni drugo, već je zaglavio negdje na pola puta, no osnovna premisa i ideja ovdje su zbilja bili izvanredni. U bliskoj budućnosti Zemlja će zbog globalnog zatopljenja postati nemoguća za život, a 2063. godine znanstvenici su pronašli udaljeni planet koji bi se možda moglo kolonizirati. No, problem je što put do tog zemljolikog planeta traje 86 godina te je odlučeno da će se na put poslati posada od 30 mladih začetih umjetnom oplodnjom iz genoma inteligentnih ljudi koji će biti odgojenih u laboratorijskim uvjetima. Tek njihovi unuci bi trebali stići do novog planeta, a svi ti klinci odgojeni su na način da im ne nedostaje život na zemlji i sve ono što bi nekome tko se normalno razvijao nedostajalo.
S njima će na put bez povratka krenuti i znanstvenik Richard (Colin Farrell) koji ih je odgojio i koji je radio s njima. Deset godina nakon porinuća svemirskog broda, upoznajemo 30 tinejdžera koji žive na brodu i svatko od njih ima svoj zadatak, a Richard i dalje nadzire sve ono što se događa. No, jednog dana mladi botaničar Christopher (Tye Sheridan) otkrit će da svi oni svakodnevno piju plavu tekućinu kojom ih se drži pod kontrolom, suzbija se njihov seksualni nagon i bezvoljni su. Christopher i njegov najbolji prijatelj, inženjer Zac (Fionn Whitehead) prestat će piti plavi bućkuriš, a tako će se početi mijenjati i njihove osobnosti. Kada Richard pogine u svemirskom brodu nastat će potpuni kaos i anarhija jer ovi laboratorijski uzgojeni klinci morat će sami donositi odluke i sami se organizirati te će doći do borbe za vlast između Christophera i Zaca.
I ne samo za vlast, već će se njih dvojica zapravo sukobiti oko mlade liječnice Sele (Lily - Rose Depp, kćer Johnnyja Deppa i Vanesse Paradis). Djelovat će od početka ovo svemirsko putovanje kao neki suludi bihevioralni eksperiment u kojem će 30 mladih koji ne znaju ništa ni o čemu osim specifičnih zadaća ključnih za putovanje, sada postati odgovorni za sve. Ono što je dok je Richard bio živ djelovalo kao kontrolirana civilizacija u kojoj se znao red i poredak, preko noći će se raspasti i doći će do konflikta između onih koji bi brod vodili kao tiranin pomoću straha, kontrole i nasilja te onih koji su za demokraciju. Ujedno se na cijelu ovu priču koja se prema kraju počela sve više ispuhivati može gledati i na subverziju ili parabolu na stvarnost u kojoj također nerijetko većina pristaje uz one koji ih manipuliraju i koji im ne žele dobro umjesto da prihvati one civilizirane, pristojne i poštene.
Baš kao u ranije spomenutom "Gospodaru muha", dobri i pošteni, ali nekako dosadni i nenametljivi Christopher pokazat će se kao prirodni vođa kojem je cilj zaštita ne samo misije, već i svih putnika. I dok je on poput Ralpha iz "Gospodara Muha", Zac je pravi Jack, okrutni, impulzivni manipulator koji će učiniti sve da ostatak društva pridobije na svoju stranu. No, šteta je što su praktički svi ostali likovi (pa i Sela koji je treći najvažniji lik koja je na kraju ipak svedena na mladu ljepoticu za čiju naklonost se dva rivala bore), potpuno zapostavljeni i što se tu nije ni pokušalo biti malo inventivniji i provokativniji. Ovako se samo zagrebalo po površini svih tih zanimljivih tema i sokaka kojima je mogla ova priča skrenuti, no sve je to ostavljeno kako bi se napravila podilazeća holivudska space opera kakvih smo se već zaista nagledali.
Primjedbe
Objavi komentar