Sudanski filmaš Amjad Abu Alala sa svojim debitantskim filmom predstavio se u Veneciji, a "Umrijet ćeš sa 20" bio je tek osmi film ikad iznjedren iz sudanske kinematografije. Jasno da je to jedna od onih autentičnih priča koja nas upoznaje sa situacijom u društvu nekog pomalo egzotičnog i nepoznatog nam dijela svijeta. Ovaj puta je to ruralno društvo sudanske provincije, ljudi koji se većinom nikada nisu maknuli iz svog sela i koji i dalje vjeruju u proročanstva i sve ono što im kažu autoriteti. Nakon što je rodila sina, Sakina ga je odvela na blagoslov lokalnom šeiku / šamanu / vraču (što li je već?), koji će joj predskazati da će njezin sin Muzamil umrijeti sa 20 godina. Kad je to čuo, Sakinin muž i Muzamilov otac odmah ih je napustio i zaputio se u inozemstvo jer se nije mogao nositi s izvjesnom smrću svoga sina.
Proročanstvo će Muzamila pratiti cijelog života, a nakon kratke epizode u kojoj ćemo ga upoznati kao dječaka (dok ga klinci zadirkuju, a mama ga drži pod staklenim zvonom), upoznat ćemo ga kao 19-godišnjaka. Svi su i dalje uvjereni u njegovu sudbinu i da ga ništa ne može spasiti od smrti u 20. godini života. No, slučajni susret sa ciničnim starcem Sulaimanom, samotnjakom koji je proputovao svijet i pod stare dane se vratio u svoje rodno selo, bit će iznimno utjecajan na Muzamila. Dok cijelo selo na Sulaimana gleda na osobenjaka i nevjernika koji pije alkohol i živi s prostitutkom te ne vjeruje u boga, on je zapravo iznimno lucidan i bistar tip koji će pokušati Muzamila uvjeriti da je sve to praznovjerje i da ne može neki lakrdijaš u transu predskazati kad će tko umrijeti.
Jasno da to neće ići tako lako jer cijelo mjesto je obuzeto fatalizmom, religijskim fundamentalizmom (Muzamil je na kraju kao dječak ipak krenuo u školu ili bolje rečeno neku Medresu gdje mu je zadatak učiti napamet Kuran). I taj dio oko odnosa između mladog ogorčenog i tužnog Muzamila koji ne želi umrijeti mlad te starog Sulaimana je nekako bio i najbolji dio filma koji je ipak ostao dosta nedorečen i nekako nerazrađen. Ima tu dosta simbolike (evokacije na djevicu Mariju kojoj je također prorokovano da će joj sin Isus Krist umrijeti mlad), čak pomalo i kritike na račun fatalističkog, fundamentalističkog društva te upozorenja kako i dalje izgleda neobrazovano, nepismeno i zatucano društvo. Vizualno "You Will Die at Twenty" djeluje jako dobro. Sve je tu nekako puno kontrasta i različitih ekstrema, a zanimljivo je kako je ovaj film bio i prvi koji je Sudan ikada kandidirao za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.
Primjedbe
Objavi komentar