Ova dirljiva drama o 35-godišnjoj samohranoj majci i njenoj 17-godišnjoj kćeri uvjerljivo je trijumfirala u izboru za izraleski film godine odnijevši desetak nagrada, među njima za najbolji film, glavnu i sporednu glumicu. Ta glavna i sporedna glumica su Alena Yiv kao Asia, medicinska sestra koja je iz Rusije emigrirala u Izrael te Shira Haas kao Vika. Dinamika u odnosima između majke i kćeri od početka je dosta neobična jer Asia kao da ne zna kako bi uspostavili odnos s kćeri tinejdžericom koja je ktome ozbiljno bolesna. Kad ne radi duge smjene u bolnici, Asia izlazi i u stalnoj je potrazi za novim partnerima, a Vika zbog neke mišićne bolesti to ne smije činiti iako bi po nekoj logici upravo ona trebala biti ta koja će partijati. No, čim popije malo alkohola ona odmah završi na hitnoj, a tek kada se Vikino stanje dodatno pogorša, Asia konačno kao da će shvatiti da su dani njenoj kćeri izgledno odbrojani pa će se početi ponašati majčinski. I to onako kako ona zna.
Počet će je voditi sa sobom u izlaske, a majka i kćer koja su do tada djelovale prilično zatvorene jedna prema drugoj i kao da nisu znale kako uspostaviti stvaran i iskren odnos, konačno će se početi zbližavati. U početku će Asia biti tu za kćer onako kako ona zna i pokušavat će joj ispuniti sve želje, no vrlo brzo shvatit će da njena kćer nema iste želje i snove kao ona i tek kad to uspije shvatiti uspjet će se zbližiti. Snimila je dugometražna debitantica Ruthy Pribar čiji je film bio i izraelski kandidat za Oscara emotivnu i dirljivu dramu koja nije standardna šablonska priča o bolesnoj mladeži čiji je jedini cilj kod gledatelja izvući suzu na oko. Kemija između dva glavna lika je jako dobra i posve je ovo uvjerljiva priča koja je snimljena na gotovo klasični europski arty način - naturalistčkim stilom, uglavnom statičnom kamerom s dugim i poludugim kadrovima.
Primjedbe
Objavi komentar