Dugometražni debitant, Splićanin Jure Pavlović (1985. godište) predstavio se ovom mediteranskom psihološkom dramom u kojoj pratimo nekoliko mjeseci u životu gastarbajterice Jasne (odlična Daria Lorenzi nagrađena je Zlatnom arenom za najbolju hrvatsku glumicu). I to doslovno pratimo Jasnu, četrdesetinešto godišnjakinju koja se nakon godina izbivanja pomalo prisilno iz Njemačke vratila kući u dalmatinski gradić nakon što joj se majka Anka (Neva Rošić) razbolila. Kamera je cijelo vrijeme na Jasni i konstantno je njeno lice (ponekad i potiljak ili leđa) u kadru, dok su ostali likovi koji se pojavljuju nerijetko ili mutni odnosno izvan fokusa ili su odsječeni iz kadra. Na taj način kao da je i vizualno Pavlović želio potencirati da je isključivo Jasna tu važna i da je to priča o njoj, bez obzira što se film naziva "Mater".
A mater je, shvatit ćemo brzo, jedna od onih tipičnih tradicionalnih materi koja stalno nešto zanovijeta, prigovara. Nitko i ništa ne valja, svi su protiv nje i svi joj nešto žele ukrasti ili je zajebati. Tako se spori sa susjedima oko pedlja zemlje, kćeri, koja joj je ipak došla upomoć iako ju je ova, saznat ćemo, gotovo doslovno otjerala svojim ponašanjem, prigovara da joj je kosa k'o u štrace. Kad Anka postane prikovana za krevet, situacija će se dodatno zakomplicirati jer će postati potpuno ovisna o kćeri koja je nevoljko ostavila obitelj u Njemačkoj kako bi se brinula za nju, ni ne očekujući da će se to toliko odužiti. No prolaze dani, tjedni pa i mjeseci, a baba nikako da umre te će Jasna biti i prisiljena vraćati se u prošlost i pokušati izliječiti neke stare rane.
Snimio je Pavlović kvalitetnu i fino zaokruženu dramu, autentičnu mediteransku priču koja je ujedno i posve univerzalna jer sve to moguće je u sličnim okolnostima na bilo kojem kutku planeta. Iako i nije rijetkost da se u filmovima obrađuje tematika starih i često nemoćnih roditelja koji su postali teret svojim potomcima, "Mater" se izdvaja jer je u potpunosti snimljen iz Jasnine perspektive. Jako brzo gledatelj je može shvatiti i razumijeti i postat će mu jasno kroz što je sve ta žena morala prolaziti u životu i kako joj nije bilo nimalo lako vratiti se u roditeljsku kuću u kojoj je, da se naslutiti, doživjela svašta. Da se naslutiti da je majka uvijek favorizirala njenog brata, a baš kao i u "Ne gledaj mi u pijat" Hane Jušić otprije nekoliko godina, u prvom planu su tu neke obiteljske veze koje znaju gušiti i sputavati ljude, no veze od kojih se teško, gotovo nemoguće iščupati.
Primjedbe
Objavi komentar