Abigail (Katherine Waterston) i Dyer (Casey Affleck) žive prilično izoliranim životom duboko u unutrašnjosti države New York 1856. godine. Imaju oni farmu, radi se od jutra do mraka, a život je iznimno težak, posebno nakon što im je nekoliko mjeseci ranije od difterije umrla njihova kćerkica Nellie. Gubitak kćeri potpuno je devastirao ovu obitelj, posebno Abigail, koja nas kroz cijelu ovu priču vodi kao naratorica odnosno putem dnevnika koji vodi. Djeluje njihov život prilično monotono, a baš tom riječi najbolje bi se opisao i film koji je po scenariju Rona Hansena (pisac romana po kojem je Andrew Dominik kasnije snimio film "The Assassination of Jesse James") i Jima Sheparda (koji je prije nekoliko godina napisao knjigu po kojoj je snimljen ovaj film) režirala Norvežanka Mona Fastvold.
Fastvold je do sada bila aktivnija kao scenaristica i sa svojim partnerom, glumcem - scenaristom - režiserom Bradyjem Corbetom radila je na filmovima kao što su "The Childhood of the Leader" ili "Vox Lux", a nakon debitantskog "The Sleepwalkera" iz 2014. godine, "The World to Come" je bio i drugi film koji je režirala. Iako je priča tu intrigantna, iako je to surovo, hladno okruženje koje baš i nije bilo stvoreno za žene jako dobro, iako su i glumci ovdje na visini zadatka i njihove performanse su uvjerljive i upečatljive, spora, dosadna i monotona naracija uspjela je od ovog filma napraviti pravu uspavanku. Od početka do kraja priču tu saznajemo preko Abigailnog dnevnika i uz njenu neprestanu naraciju koja je cijelo vrijeme ubijala ritam filma.
Samoću, izoliranost, beskrajnu tugu, čak i osjećaj potpune beskorisnosti i nevažnosti kod Abigail, prekinut će dolazak u njihovo susjedstvo još jednog mladog para. Tallie (Vanessa Kirby) i njen muž Finney (Christopher Abbott) uzeli su u najam farmu svinja u blizini, a vrlo brzo postat će na jasno da su iako potpuno različite, ove dvije žene zaglavile u vrlo sličnim životinim situacijama. U brakovima koji nisu sklopljeni iz ljubavi, već iz nekih praktičnih razloga, a Abigail i nešto mlađa Tallie vrlo brzo postat će bliske prijateljice. Neće trebati proći puno vremena kako bi se njihovo prijateljstvo razvilo u nešto više, no kao što nam je dobro poznato, Divlji zapad (u ovom slučaju Divlji sjeveroistok) sredinom 19. stoljeća, baš i nije bilo okruženje idealno za romansu dvije usamljene žene koje njihovi muževi ni ne pokušavaju razumjeti.
Bio je "The World to Come" prikazan u natjecateljskom programu festivala u Veneciji, a film Mone Fastvold dobio je ondje ne Zlatnog lava, već Queer Lava, nagradu koja se dodjeluje najboljem filmu s LGBT tematikom. Filmovi slične tematike odnosno kostimirane lezbijske romanse očito su u zadnje vrijeme prilično popularne jer smo gotovo istovremeno imali priliku vidjeti još jedan takav podjednako monoton film odnosno "Ammonite" Francisa Leeja. Tu je i ipak puno bolji i maštovitiji film "Portrait of a Lady in Fire" Francuskinje Celine Sciamma ili "Disobedience" Čileanca Sebastiana Lelia smješten u londonsku ortodoksnu židovsku zajednicu u kojima smo vidjeli da monotonija ne mora nužno biti riječ koja prva pada na pamet nakon što pogledamo jedan takav film.
Primjedbe
Objavi komentar