Nakon što se u kinima pojavila ova coming-of-age drama smještena u Englesku 1961. godine, svjetska kritika unisono je povikala - zvijezda je rođena. Taj poklič odnosio se na tada 24-godišnju englesku glumicu Carey Mulligan koja je za ulogu 16-godišnje Jenny zaslužila prvu od za sada dvije nominacije za Oscara. Predviđanja i očekivanja koja je zaslužila nakon uloge koja joj nije bila prva, ali svakako prva veća i važnija, Mulligan je u sljedećih deset ili nešto više godina dobrim dijelom opravdala i prometnula se u jednu od vodećih glumica svoje generacije. Pažljivim i mudrim izborom uloga Mulligan si je prokrčila put, a već u svojoj prvoj pravoj ulozi mnoge je podsjetila na legendarnu Audrey Hepburn jer baš kako je karizmatična Audrey doslovno blještala u svakoj sceni koja se pojavila, slična je situacija i s Mulligan.
Ona je 16-godišnja Jenny, najbolja učenica u školi i djevojka koja se nada da će jednog dana upasti na Oxford. Ne samo njeno školovanje, već njen kompletan život odvija se pod budnim okom konzervativnog oca Jacka (Alfred Molina), no jedan slučajan susret, Jenny će iz poslušne i ambiciozne djevojčice pretvoriti u buntovnu mladu ženu. Bit će to susret s dvadesetak godina starijim tipom Davidom (Peter Sarsgaard), šarmantnim poslovnim tipom koji će vrlo brzo zavesti ne samo Jenny, već i njene roditelje. Galantni i lukavi tip bez problema će osvojiti naivnu i nadobudnu djevojku koja tek počinje upoznavati svijet, kao i njene još naivnije roditelje koji će tipu koji se predstavlja kao educirani gospodin iz visokog društva već prilikom prvog susreta doslovno jesti iz ruke.
I djeluje David kao tip koji točno zna što treba reći i napraviti u određenoj situaciji. Sjajno on igra igru, no od početka nam je dosta nejasno koja je uopće njegova intencija s djevojkom koja bi mu mogla biti kćer i koja, pobogu, još ide u školu. Pa iako bi film o odnosu 16-godišnjakinje i manipulativnog zavodnika u srednjim tridesetima možda bilo i pomalo bizarno nazvati romansom, ipak su to bile šezdesete kada je svijet bio dosta drukčiji. Ktome, "An Education" zapravo i nije film o romansi između tinejdžerice i starijeg tipa, već o romansi djevojke s prilikama i budućnosti koja je ispred nje, a koju je ona spremna odbaciti zbog tipa o kojem praktički ne zna ništa. Zato se i ova romantična drama koja je zaslužila tri nominacije za Oscara (najbolji film, glumica, adaptirani scenarij) i naziva "Školovanje". Sve ono što će Jenny proći za nju će biti jedna velika životna škola i uz Davida će odrasti i sazrijeti puno prije nego što je očekivala te će se iz naivne djevojčice na kraju pretvoriti u mladu ženu koja je osjetila što znači život.
Scenarij za "An Education" je prema memoarima engleske novinarke Lynn Barber napisao slavni engleski pisac Nick Hornby (Fever Pitch, High Fidelity, About a Boy), a film je režirala Dankinja Lone Scherfig. Sjajno je tu prikazana Engleska početkom šezdesetih kao i društveni duh vremena koje je tek počeo zahvaćati dašak promjena i modernosti koje će doći već kroz koju godinu. I dalje je britansko društvo iznimno konzervativno i tradicionalno, a žene se tek polako počinju oslobođati. Djevojke shvaćaju da ne žele biti uglavnom kućanice kao njihove majke, žele da im život bude zabavan kao što je i muškarcima, žele putovati i vidjeti svijeta, a u takvim situacijama lako se može dogoditi ono što je doživjela Barber u stvarnosti ili Jenny u ovom filmu. Film je to o važnoj životnoj školi i učenju na vlastitim pogreškama i naivnostima, a može poslužiti i kao dobar primjer djevojkama poput Jenny - kada se netko čini predobar da bi bio istinit, vrlo je vjerojatno da nije niti jedno, niti drugo.
Primjedbe
Objavi komentar