Slučajno ili ne, ali u posljednje vrijeme imamo pravu poplavu filmovima o virusima, pandemijama svakakvog tipa i sličnim relativno aktualnim temama. U ovoj romantičnoj SF drami koju kao režiser potpisuje Chad Hartigan nastupit će epidemija virusa zbog kojeg ljudi ostaju bez pamćenja. Naizgled istom temom bavio se i nedavni uvrnuti grčki film "Apples", a u ovoj emotivnoj priči pratimo sudbinu mladog para, Emme (Olivia Cooke) i Judea (Jack O'Connell) nakon što će jedno od njih početi gubiti pamćenje. Scenarist Mattson Tomlin na ideju za film je došao prema kratkoj priči Aje Gabel otprije desetak godina, no ipak sam nekako stekao dojam da ovaj film govori i o vremenima u kojima živimo. Puno toga ovdje podsjeća na sadašnjost pa tako televizijske vijesti stalno bruje o misterioznom virusu zbog kojeg ljudi ili odmah ili postupno gube pamćenje. Sve je veći kaos, redovi pred bolnicama, a usred svog tog ludila Emma i Jude su se zaljubili i vjenčali.
Ona je veterinarka, a on je fotograf i bivši ovisnik koji je čist već pet godina, a priča je tu postavljena nelinearno, čak pomalo eliptično i stalno skačemo iz jednog vremenskog razdoblja u drugo. Vrlo brzo shvatit ćemo i da je Jude među onima koji su počeli gubiti pamćenje, no kao da boluje od demencije, njegovo će se stanje pogoršavati postupno. Vrlo brzo Emma će svog dragog prijaviti za eksperimentalnu terapiju za koju se još uopće ne zna da li funkcionira, no njegovo stanje postajat će sve gore i gore. Ostajat će on bez memorije, pomagat će mu ona da nekako zapamti i ne zaboravi najvažnije stvari, a ovaj film kao da postavlja pitanje je li gore ostati bez pamćenja odjednom, naglo (što će se dogoditi brojnim sporednim likovima) ili postupno kao što se događa Judeu.
I ne samo to, bavi se "Little Fish" i problemom kako zajedno s pamćenjem, sjećanjima i uspomenama nestaju i osjećaji. Paralelno s gubitkom pamćenja i nekih važnih trenutaka koje su skupa proveli, Jude će polako početi zaboravljati ne samo tko je on, već i tko je Emma. S druge strane, ona će se na sve načine truditi da se baš to ne dogodi. Dok prva polovica filma djeluje pomalo melankolično, drugi dio filma pomalo me podsjetio na kultni Nolanov "Memento" jer će si i Jude po cijelom stanu ostavljati zapise i natuknice uz koje će se prisjećati tko je on i tko su ljudi oko njega. Nije ovo jedan od onih klasičnih postapokaliptičnih SF-ova, već bi se prije "Little Fish" moglo opisati kao prigušenu minimalističku distopiju o čovjeku i ljubavi koji nestaje i kopni naočigled ovog drugoga.
Primjedbe
Objavi komentar