Legendarni američki filmaš Paul Schrader u sedamdesetim godinama života kao da proživljava novu mladost. Nakon što je dugo bio u krizi i snimao najblaže rečeno prosječne (često i loše) filmove, trijumfalno se on prije nekoliko godina vratio s "First Reformed", a na visokoj razini je i "The Card Counter". Iako se Schradera i dalje prvenstveno doživljava kao velikog scenarista, autora filmova kao što su "Taksist", "Razjareni bik" ili "Posljednje Kristovo iskušenje" koje je režirao Martin Scorsese, i on je vrsni režiser što je potvrdio i ovom mračnom kombinacijom trilera i drame. Premijerno je "The Card Counter" prikazan u natjecateljskom programu festivala u Veneciji, a film je to u kojem je osjetan utjecaj francuskog novog vala te starih francuskih majstora kao što su Jean - Pierre Melville, poglavito Robert Bresson.
Tipični primjer bressonovskog lika bio je i legendarni Travis Bickle iz "Taksista", a karakterno mu je iznimno sličan i glavni protagonist ovog filma, šutljivi i misteriozni profesionalni kockar koji se naziva William Tell (Oscar Isaac). Doduše, on mi gotovo djeluje kao miks De Nirovog Bicklea i Jeffa Costella iz Melvilleovog "Samuraja" kojeg je utjelovio Alain Delon, asketski, misteriozni tip, samotnjak i rob rutine. Baš kao i Bickle, i on je nekoć bio u američkoj vojsci što je ostavilo traga na njegovoj psihi, no on je osam i pol godina proveo u zatvoru gdje je naučio sve tajne pokera i ajnca. Naučio je brojati karte, sve moguće kombinacije i sada putuje Amerikom od kasina do kasina i igra za male uloge, taman koliko mu je dovoljno da preživi i da ne privuče pozornost.
Baš kao i Bickle (i glavni lik iz vječnog uzora, Bressonovog "Dnevnika seoskog svećenika"), on vodi dnevnik i u offu povremeno slušamo njegove misli i zapažanja, ono što ga muči i izjeda. S vremenom saznajemo dosta toga o njemu. Od toga zašto je bio u zatvoru pa do toga zašto uopće kocka i u čemu traži smisao života. Opet je to lik koji na čudan način traži iskupljenje, a i smisao kao i prilika za iskupljenje ukazat će se kad se u njegovom životu pojave dvije osobe. Jedna je La Linda (Tiffany Haddish), menadžerica pokeraša u koju će se Will zaljubiti, a drugi je Cirk (Tye Sheridan), sin njegovog ratnog kolege koji se nije mogao nositi i oduzeo si je život. Uzet će Will Cirka pod svoje i postat će on njegov čudni sidekick na turnejama po kockarnicama, no mladi Cirk ima neke druge ideje. On planira da se njih dvojica zajedno osvete Gordu (Willem Dafoe), vojnom savjetniku kojeg obojica smatraju krivim za njihove patnje i nedaće.
I film je to noirovskog štiha, snimljen s puno stila, slow burner u kojem ne treba očekivati puno akcije. Iako je nominalno to film o profesionalnom kockanju i igranju pokera, ta je tematika Schraderu poslužila da snimi još jednu mračnu karakternu studiju o izmučenom tipu s teškim teretom koji se bori s moralnim odlukama i pokušava učiniti ono što smatra da je dobro. Film je to zaista čudnog, unikatnog ugođaja sa sjajnim soundtrackom i film u kojem je Schrader još jednom potvrdio da je autor iznimnog stila, ideje i vještine. Čak i kada je snimao filmove koji nisu bili nešto posebno, osjetila se tu njegova ruka, a jednostavno je nevjerojatno kolika je razlika u kvaliteti filmova koje je i sam napisao te režirao u odnosu na one koje je režirao po tuđim scenarijima. Takva je situacija i s ovim filmom u kojem je od prve do zadnje scene posve jasna njegova vizija i što je on to htio i kako poručiti ovom pomalo mističnom dramom - trilerom.
Primjedbe
Objavi komentar