Ova revizionistička pamfletska fantazija / drama / revenge triler bilo je nešto najgore što sam u posljednje vrijeme uspio pogledati do kraja. Gotovo od početka do kraja debitantski film Krystin Ver Linden nekim čudom premijerno prikazan u Sundanceu, bio je do bola iritantan, bizaran i potpuno besmislen. Tematski "Alice" slijedi filmove kao što je recimo bio nedavni horor "Antebellum" u kojem se glavna junakinja istovremeno našla na robovlasničkom jugu i u sadašnjosti, a ovo je bila prava budalaština. U prvih pola sata "Alice" djeluje kao neki film na tragu "12 godina ropstva", još jedna tragična priča o sudbini robova na američkom jugu uoči građanskog rata. No, negdje nakon pola sata Alice pobjegne s plantaže i kroz šumu ona istrči - ravno na autocestu i to 1973. godine.
I tu kreće potpuni kaos i idiotizam. Za dan ili dva nakon što završi s iščuđavanjem svemu i svime, Alice se iz jedva pismene robinje pretvara u osvetnicu s afro frizurom nakon što u kinu s kamiondžijom koji joj je pružio utočište pogleda blacksploatation film "Coffy" s Pam Grier. Pročita ona potom još koju knjigu o borbi za ljudska prava šezdesetih, vidi tko su Malcolm X ili Martin Luther King i spremna je za povratak na plantažu i obračun s onim stereotipnim plantažerom crackerom i robovlasnikom s juga Bennettom (Johnny Lee Miller). Nekako mi je sve ovo izgledalo kao bizaro verzija onog starog francuskog filma "Daleki rođaci" kada Jean Reno i Christian Clavier završe u sadašnjosti. Samo što je "Alice" u potpunosti lišen humora i zaista je teško dokučiti koja je tu bila intencija gđice Ver Linden.
Dobro, nije teško za zaključiti. Vjerovatno se i ona željela uvaliti u vlak koji već neko vrijeme jaše po temi crnačke patnje, sistemskog rasizma u Americi i sveg tog nasljeđa robovlasništva o kojem se naveliko izdrkava s one strane Atlantika već neko vrijeme. No, za razliku od mnogih modernih blacksploitation, revizionističkih filmova koji su imali smisla, ova bizaro revenge fantazija bila je kriminalno loša, a k tome bolno dosadna i ni promila zabavna, barem duhovita ili barem cinična. Nakrcan je ovaj grozni film u kojem apsolutno ništa nije profunkcioniralo onako kako je vjerojatno autorica zamišljala, svim mogućim stereotipima i mislim da bi "Alice" trebao biti putokaz kako ne bi trebali izgledati ovakvi problemski, simbolistički filmovi u kojima se miješaju sadašnjost i prošlost i borba afroamerikanaca za ravnopravnost i jednakost.
Primjedbe
Objavi komentar