Bio je "Gett" odnosno "Razvod" i završni dio trilogije koji su sestra i brat Ronit i Shlomi Elkabetz započeli deset godina ranije sa "The Take a Wife", a nastavili sa "The Seven Days". U tim filmovima pratili smo brak supružnika Vivianne (Ronit Elkabetz) i Eliyahua / Elishe (Simon Abkarian) koji je u briljatnoj i farsičnoj, apsurdističkoj tragikomediji koja je bila nominirana za Zlatni globus za najbolji film izvan engleskog govornog područja, stigao do kraja. Vivianne je za Elishu udana više od 20 godina. Djeca su im odrasla i Vivianne se odlučila razvesti jer tvrdi da s tim čovjekom više ne može živjeti.
Shvaćamo u početku da ona više s Elisheom i ne živi jer je odselila od njega i vratila se obitelji, no problem je što joj on ne da razvod. I cijeli ovaj film odvija se u sudnici gdje Vivianne pokušava od muža ishoditi razvod, a cijeli proces koji na zapadu u pravilu traje relativno kratko, ovdje će se razdužiti na mjesece i godine. I koliko sam shvatio, sud koji odlučuje o razvodu tu nije klasični sud, već nekakav religijski židovski sud u kojem presuđuju rabini, a gett je zapravo dokument kojim muž dopušta ženi da se raziđu i da se ponovno može udati jer svaka njena veza dok gett nije postignut prema židovskom vjerovanju smatra se preljubom.
Ako muž ne da ženi dopuštenje razvoda nema, a problem za sve očajniju Vivianne je što Elisha ne želi dati razvod. U uvodnoj raspravi tako se iznose uvodne riječi i saznajemo da je Elisha nikad nije varao, nije je tukao, prema van se činilo da je uzoran muž i tri rabina koji imaju dužnost sudaca tvrde da ne postoji razlog za rastavu. Umjesto rastave, svi oni pokušavaju uvjeriti Vivianne da bi bilo najbolje da se vrati mužu i da će joj on oprostiti što je odselila i primit će je natrag. Iako ona od početka ističe da više ne želi i ne može živjeti s njim, to se ne smatra tako važnim, a sve ono što će slijediti pretvorit će se u pravu farsu.
Da nije tragičan, cijeli ovaj gotovo pa kafkijanski proces bio bi smiješan. Oboje će morati dovoditi svjedoke koji će otkrivati detalje o njihovom braku i to na način kako su ga oni vidjeli. Vivianne će postojati sve očajnija, a postajat će sve očitije da se Elisha osvećuje pa i iživljava nad ženom jer mu je nanijela nešto što on smatra sramotom. I radnja cijelog filma zbiva se u jednoj te istoj sudnici gdje će se mjesecima pa i godinama odvijati brakorazvodna parnica, a "Gett" je film koji sjajno prikazuje licemjerno, religijsko konzervativno pa i primitivno društvo i to iz perspektive žene. Žena, u ovom slučaju Vivianne je ta čije je mišljenje gotovo pa nebitno, a sve ono što će doživjeti tijekom ovog postupka potpuno prelazi sve granice ludila.
Ovaj je film sjajan i između ostalog što situaciju koja je očigledno veliki problem, posebno za žene u ortodoksnoj židovskoj zajednici, gotovo na tragikomičan način. Jednostavno sve to djeluje nestvarno, sve te silne rasprave, dokazi, svjedočenja, lamentiranja, pametovanja, a vrhunac luđaštva su svjedoci koje je uglavnom angažirao Elisha i koji redom iznose potpuno površne, uljepšane priče koje nemaju veze s mozgom. Bez obzira što se radnja cijelog filma odvija u jednom interijeru, "Gett" je iznimno dinamičan, duhovit, dubok, kompleksan, pametan film koji sjajno upozorava na veliki problem u izraelskom društvu.
Nažalost, uloga Vivianne bila je i posljednja za izraelsku glumicu i režiserku Ronit Elkabetz koja je ubrzo preminula od raka pluća u 52. godini. Ovaj film definitivno joj je bio vrhunac karijere i fascinanta je u ulozi žene koja naizgled stoički prolazi sve ono što se događa i premda joj je jasno da je sve to najobičnija farsa, potpuno joj je jasno da je bespomoćna. Da ne može učiniti apsolutno ništa i da je ostavljena na milost i nemilost muža, arogantnog i inatljivog ljigavca koji uživa u maltretiranju žene i potpunom iskorištavanju činjenice da je prema njihovim religijskim zakonima muž bog i batina.
Primjedbe
Objavi komentar