Iz Meksika nam stiže još jedan impresivan film koji se bavi najpoznatijom tamošnjom problematikom. Naravno da je riječ o kartelima, bandama, kriminalcima koji ne prezaju ni pred čim, a jedna od glavnih grana aktivnosti su im i otmice. Zanimljivo je kako "La civil" nije klasični meksički proizvod, već je snimljena ova sjajna kombinacija krimi drame i trilera u koprodukciji Belgije, Rumunjske i Meksika, a koscenaristica i režiserska je jedna Rumunjka s belgijskom adresom, Teodora Mihai. Scenarij je napisala zajedno s meksičkim piscem koji također živi u Belgiji, Habacucom Antoniom de Rosariom kojem je situacija s ovom problematikom vjerojatno puno poznatija i bliža.
Pa iako smo se filmova koji obrađuju sličnu temu mogli već nagledati, "La civil" je stravična i šokantna priča snimljena u dokumentarističkom, gotovo pa cinema verite stilu kamerom iz ruke. Radnja je smještena u neimenovani grad na sjeveru Meksika kojim ordiniraju karteli i premda na ulicama stalno vidimo do zuba naoružane policajce i vojnike, to uopće ne smeta tim silnim kriminalcima koji siju strah i užas. Uz trgovinu drogom, jedan od glavnih načina financiranja tih kriminalaca su otmice, a jednog dana nestat će Laura, kćer samohrane majke po imenu Cielo (odlična Arcelia Ramirez).
Jedne večeri otići će se ona naći s dečkom, a sljedećeg jutra Cielo će krenuti u potragu za njom kad će je presresti džip s dva mladića koji traže otkupninu od 150 tisuća pesosa (oko 7000 dolara) i pick-up njenog bivšeg muža Gustava ako želi da joj vrate kćer živu. Gustavo (Alvarro Guerrero) je ženu i kćer ranije ostavio zbog mlađe, no pristat će na zahtjeve i skupiti većinu traženog novca, ali kada pare i pick-up predaju otmičarima, kćer se neće pojaviti na traženom mjestu. Nitko u gradu ne želi se miješati u Cieline poslove jer svi žive u smrtnom strahu od kriminalaca i nadaju se da oni neće biti sljedeći na redu. No, Cielo ne želi odustati i ne misli stati u potrazi za kćeri, bez obzira što joj od nikakve pomoći neće biti ni policija, a ni lokalno zapovjedništvo vojske koje je ondje stacionirano.
I bez brige, nije to jedna od onih holivudskih priča u kojima sredovječna mama u stilu Machetea posmica cijeli kartel, već je Mihai snimila realističnu, potresnu i šokantnu dramu koja perfektno prikazuje svu katastrofu koja se nadvila nad Meksikom. To bespomoćno društvo paralizirano nasiljem i strahom u kojem su ljudi gotovo oguglali na sve te užase koji se događaju oko njih i mogu se jedino nadati da baš oni neće biti sljedeći na popisu žrtava. Sjajno u "La civil" vidimo i kako su se te okrutne, brutalne i nemilosrdne kriminalne organizacije kapilarno proširile zemljom i kako tu jednostavno nema pomoći i nema spasa jer kad se jedan kartel uništi, odmah se pojave dva ili tri nova.
Kad joj se već nitko ne usudi pomoći, Cielo će sama pokušati otkriti što se dogodilo s njezinom kćeri, a ovaj je film sjajan jer skupa s glavnom protagonisticom i gledatelj sve dublje ulazi u taj polusvijet. Iako je Cielo svjesna što se oko nje praktički oduvijek događalo, vjerojatno je i ona bila jedna od onih koje se nisu puno miješale na svo to nasilje i zlo, dok ono nije došlo do nje. Znala je ona da su banditi i ubojice svuda oko nje, no nije mogla ni zamisliti da je to baš tako razgranato, uhodano i, što je najstrašnije od svega, da su ljudi prihvatili to kao normalno stanje stvari. Kada i konačno nađe nekoga tko joj je spreman pomoći i tko je raspoložen pratiti tragove koje je sama pronašla, tada će odgovor na to nasilje biti podjednako nasilan i brutalan, a definitivno ovaj sjajan film premijerno prikazan u sekciji Un Certain Regard Cannesu, zaslužuje pažnju.
Primjedbe
Objavi komentar