Ugledni njemački filmaš Andreas Dresen (Stopped on Track, Gunderman) na festivalu u Berlinu predstavio se dramom snimljenom po istinitim događajima o Turkinji iz Bremena čiji je sin završio u Guantanamu. I baš kao njegovi najpoznatiji filmovi u kojima se nekim teškim temama kao što su terminalna bolest (Stopped on Track) ili vrijeme Stasija u Istočnoj Njemačkoj (Gunderman) bavio na nekako optimističan, pitak, gotovo veseo način, sličan je bio i film pomalo klikbejtaškog naziva koji mu je donio Srebrnog medvjeda za najbolji scenarij, a Meltem Kaplan koja je utjelovila Rabiye istu nagradu za najbolju glumicu.
Osim Kaplan koja je sjajna kao gotovo pa stereotipna, debeljuškasta, zblajhana sredovječna Turkinja iz Njemačke, ta prostodušna, naivna, neobrazovana, što joj je na umu, to na drumu, optimistična ženica koja stalno nešto kuha i peče te vozi Mercedes kao luđakinja, odličan je i Alexander Scheer (Gunderman) kao odvjetnik za ljudska prava iz Bremena Berhard Docke koji će preuzeti nen slučaj. A njen slučaj je jedan od onih koji u početku izgledao kao da je osuđen na propast i da njenom u početku 19-godišnjem sinu Muratu nema spasa. Nekoliko tjedana nakon terorističkog napada na WTC u rujnu 2001. godine, on se zaputio u Pakistan kako bi izučavao islam i bio što bolji muž svojoj mladoj supruzi s kojom se upravo vjenčao. Takva je barem službena verzija jer vrlo brzo nakon što će iz Hamburga krenuti za Pakistan, Murat će nestati, a mama će ubrzo saznati da ga je uhitila američka vojska zbog sumnje da je talibanski terorist.
Nesretni Murat ubrzo će završiti u Guantanamu, zloglasnom logoru na Kubi u kojem je Amerika godinama držala osumnjičenike za terorizam bez da ih je formalno optužila za bilo što. I premda Rabiye u početku zapravo uopće nije jasno što se događa i kako je nešto takvo uopće moguće jer uvjerena je ona da njen Murat ne može biti terorist, ova energična žena neće se zaustaviti dok ga ne izvuče. Sve ostalo u životu ona će ostaviti po strani sljedećih nekoliko godina koliko će trajati ta pravosudna bitka za slobodu sina, a put će je na kraju odvesti i do Amerike i tužbe protiv tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha jer će se pokazati da je to možda i jedini način da dozna što joj je sa sinom.
I snimio je Dresen ovaj film čija se radnja odvija kroz nekoliko godina u posve netipičnom stilu za tu pravosudnu, birokratsku dramu i sve ono što se događa gledatelj kao da potpuno prati kroz oči Rabiye. Te žene kojoj je posve nepojmljivo da je ispred nje jedan mukotrpan, dug i iscrpljujući proces u kojem baš i neće imati puno saveznika i koji jednostavno ne može ići na ho-ruk kako bi ona htjela. I bez obzira što će Rabiye i samu sebe staviti u ozbiljne opasnosti i riskirati vlastitu sigurnost i ostatka obitelji, ova glasna žena velikog srca jednostavno se neće zaustaviti dok ne ostvari ono što je zamislila. Film je to pun pozitivističkog duha, fina humanistička drama o modernoj majci hrabrost koja ne želi i ne može prihvatiti ne kao odgovor.
Primjedbe
Objavi komentar