Desetak godina nakon što tvornicu alatnih strojeva ITAS Prvomajska u Ivancu u Hrvatskom zagorju preuzeli radnici, zaputio se ondje i dokumentarist Srđan Kovačević. I nastavio je dolaziti Kovačević u Ivanec sljedećih pet i pol godina te je na kraju snimio izniman opservacijski dokumentarac o jedinoj tvornici u postsocijalističkoj Europi koja funkcionira po nekoj vrsti samoupravljačkog sistema. I premda naziv filma pa i uvodni kadar u kojem je izblijedjela fotografija druga Tita sugerira da bi "Tvornice radnicima" mogao biti dokumentarac koji nostalgično evocira bivši sistem, film je to u kojem Kovačević kao da pokušava postaviti pitanje može li takav sustav radničkog dioničarstva uopće funkcionirati.
Radnici su kontrolu nad ITAS-om preuzeli 2005. godine nakon što je prethodno uprava praktički uništila tvornicu. Bila je to očito još jedna u nizu pretvorbi i privatizaciji na hrvatski način, samo s nekih desetak godina zaostatka, a početkom dvijetisućitih vlasnici su očito planirali likvidirati tvornicu i prodati zemljište, kako se uostalom i radilo na svim stranama zemlje. No, radnici ITAS-a baš se i nisu složili s tim te su jednostavno okupirali tvornicu 2005. i nisu iz nje željeli izaći sve dok se ne pronađe rješenje za neisplaćene plaće i rad. Na kraju su potraživanja uspjeli pretvoriti u vlasnički udio u tvornici i od tada sami radnici upravljaju tvornicom čije postrojenje zaista i izgleda kao da je relikt nekih prošlih vremena.
Prati ovaj film pokušaj ove tvornice da opstane u kapitalističkom sustavu koji baš i nije naklonjen sličnim eksperimentima u kojima vlasnik pogona nije neki tajkunčić. I vidimo da situacija nije nimalo jednostavna. Plaće i dalje kasne, radnici su nezadovoljni, a onaj početni entuzijazam koji je možda i postojao dok su sami radnici preuzimali kontrolu, sada je splasnuo. I u razdoblju od pet godina Kovačević se konstantno vraćao u Ivanec i pratio što se događa s ITAS-om, a na kraju shvaćamo da ovaj film ne nudi pretjerano optimističnu sliku i završava krajem 2019. godine kada je poduzeće u ozbiljnim problemima i pitanje je hoće li opstati.
Srećom pa sam ovaj impresivni dokumentarac imao priliku gledati na bjelovarskom festivalu dokumentarnog filma DOKUartu na kojem je uz autora gostovao i glavni protagonist filma koji je ujedno sadašnji izvršni direktor tvrtke Dragutin Varga. U razgovoru nako projekcije moglo se saznati da ITAS danas posluje sasvim dobro, a Varga je situaciju možda najbolje opisao situaciju da kad su se riješili onih koji su krali, situacija je krenula nabolje. Nudi ovaj film puno toga za promišljanje i razmišljanje o aktualnom političko - gospodarskom sustavu i postavlja pitanje jesmo li se olako riješili baš svega iz bivšeg sistema, i onoga što je bilo loše i onoga što je možda valjalo. Dok konstantno slušamo mantre o današnjem sustavu u kojem prevladava jedan sustav upravljanja, vidimo da se i dominantni ekonomski narativ može dovesti u pitanje i da postoji alternativa toj jezivoj tajkunizaciji.
Primjedbe
Objavi komentar