Tajlandski filmaš Jakrawal Nilthramong odlučio je krenuti putem svojih sunarodnjaka Anoche Suwichakornpong i puno poznatijeg Apichatponga Weerasethakula, jednog od miljenika europskih festivala, snimivši mističnu sporogoreću dramu u kojoj kao da će se početi stapati prošlost i sadašnjost. Premijeru je "Anatomy of Time" imao u sekciji Horizonti festivala u Veneciji, a riječ je o hermetičnom filmu koji se ističe sjajnom fotografijom i visokoestetiziranim stilom, sporog tempa i nelinearne naracije. Kao što sam naziv sugerira, vrijeme tu ima važnu ulogu i pratimo tu dvije narativne linije koje razdvaja 40 ili 50 godina, a shvatit ćemo da su te priče itekako povezane.
U početku upoznajemo staricu koja se brine za starog i nemoćnog čovjeka koji leži na krevetu i izgleda više kao da je mrtav, nego da je živ. Potom odlazimo više desetljeća u prošlost i upoznajemo djevojku po imenu Meam, a ona je zapravo ista ona starica s početka filma. Polumrtvi starac kojeg nitko ne voli i svi ga preziru, desetljećima ranije je vojnik koji će udvarati Meam, a događa se sve to za vrijeme nekog od građanskih ratova, gerilskih obračuna ili pokušaja državnog udara jer svega toga u recentnoj tajlandskoj povijesti nije nedostajalo. Riječ je o tajnovitom, mističnom i prilično hermetičnom filmu, filozofskoj drami koja pokušava igrati na nekoj unutarnjoj, osjetilnoj razini. Film je to za koji treba strpljenja i koji ne nudi konkretne odgovore, već kao da ostavlja neke natuknice iz kojih gledatelj sam treba sklopiti mozaik.
Paralelno Nilthramong pokušava isplesti priču o tužnoj sudbini jedne žene i priču o tragičnoj i nasilnoj prošlosti svoje zemlje koja je očito i dalje duboko utkana u podsvijest stanovnika. Teško je tu razlučiti tko je pozitivac, tko je negativac, a da je taj danas jedva pokretni starac nekoć činio ružne stvari, vidimo i iz odnosa drugih osim starice prema njemu. Kad pobjegne iz kreveta i zaputi se do sela, svi ga vrijeđaju i tjeraju, a čini se i da mu medicinska sestra želi povećati patnju, ne mu pomoći. Spominje se tu nešto kao tajlandski mladoturci kako se nazivala frakcija u tajlandskoj vojski koja je pokušavala izvesti više državnih udara, a godinama se ondje vodio i gerilski rat između komunističkih pobunjenika i vladinih snaga.
Bili su to ratovi u kojima se zapravo i nije znalo tko ratuje protiv koga, a u pojedinim kratkim i najupečatljivijim epizodama ovog filma shvaćamo kakve su to bile okrutnosti. Kako su vjerojatno ljudi iz istih sela ratovali jedni protiv drugih, masakrirali jedni druge, a svo to nasilje i svi ti zločini morali su kasnije imati posljedice i na kasnije generacije. Čudan je to film koji definitivno neće biti po svačijem ukusu, na trenutke zamoran i prezatvoren, a na trenutke impresivan i snimljen na čudesnim lokacijama i uz duge kadrove te nevjerojatne prirode, gledatelj kao da se mora zapitati koji je smisao sve te patnje i koliko toga čovjek zapravo može podnijeti.
Primjedbe
Objavi komentar