Nakon što je osvojio nagradu kritike u sekciji Horizonti festivala u Veneciji, europska kritika otišla je tako daleko da je turskog filmaša Mahmuta Fazija Coskuna po stilu i pomalo deadpanovskom humoru krenula uspoređivati s Fincem Akijem Kaurismäkijem, Šveđaninom Royem Anderssonom pa i braćom Coen. Te usporedbe ipak su preteške i neutemeljene jer "Anons" ili "The Announcement" ipak je bitno slabiji film od većine onoga što su gorenavedeni autori snimali, a pomalo je to bizarna misteriozna crna komedija snimljena u noirovskom stilu u kojoj dosta kasno tijekom filma zapravo shvaćamo o čemu se tu radi.
I duže od polovice filma nije nam jasno tko su ti ljudi i što oni uopće planiraju. Jasno nam je da se radnja odvija negdje tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, a priča o nekolicini časnika u turskoj vojsci koji su očito potjerani iz vojske, polako se tu razotkriva. No, kako je Turska jedna od zemalja poznata po bezbrojnim uspješnim i ne tako uspješnim državnim udarima koje je izvodila upravo vojska, tako i nakon nekog vremena naslućujemo što oni to pokušavaju izvesti. Isto tako, vrlo brzo kad to shvatimo, postaje nam jasno da je to jedan od onih pokušaja državnog udara koji jako teško može uspjeti i da je glavni plan ovih otpuštenih časnika doći do radio postoja u Istanbulu kako bi pročitali objavu da se u Ankari upravo odvija vojni udar.
Kao inspiracija za ovu bizarnu sporovoznu crnohumornu dramu Coskunu je poslužio stvarni pokušaj državnog udara iz 1963. godine koji je završio neuspješno. Coskun u svom filmu zamišlja kako je to moglo izgledati i što je to pošlo u krivom smjeru, a iako su sama ideja pa i stil bili tu i više nego zanimljivi, kvalitetu filma potpuno je umrtvio sporovozni tempo i osjećaj konfuzije sve do pred sam kraj. Svejedno, ističe se "Anons" iznimnim produkcijim dizajnom i vrijeme u kojem se odvija radnja prikazano i prava je šteta što se iz ove zanimljive priče nije uspjelo izvući nešto više.
Primjedbe
Objavi komentar