Prati ova biografska drama Billa Condona posljednje dane u životu britanskog režisera Jamesa Whalea kojeg danas najbolje pamtimo kao autora klasičnih horora o Frankensteinu s Borisom Karloffom kao čudovištem. No, snimio je Whale sve te najpoznatije i slavne filmove još tijekom tridesetih, a sada je sredina pedesetih i stari i bolesni te prilično zaboravljeni Whale (Ian McKellen u ulozi koja mu je donijela jedinu nominaciju za Oscara za glavnu ulogu dok je za sporednu nominiran bio za Gandalfa) živi prilično samotno. Završio je on u svojevrsnom samonametnutom egzilu u onoj tipičnoj kalifornijskoj vili pošto nikada nije skrivao svoju homoseksualnost i bio je Whale jedna od prvih velikih holivudskih faca koji je otvoreno pokazivao svoje sklonosti.
Doživio je on i nekoliko moždanih udara koji su utjecali na njegovu motoriku, ali i memoriju, a za njega brine dugogodišnja služavka Hanna (Lynn Redrgave bila je nominirana za sporednu žensku ulogu). Kroz maglu se Whale prisjeća mladosti i odrastanja u Londonu, preko I svjetskog rata i dolaska u Hollywood, a muči se on i s depresijom, razmišlja o samoubojstvu jer je svjestan da su najbolji dani iza njega i da može biti samo još gore. Pa iako je star i bolestan, vrckavi Whale i dalje je pravi provaktor koji voli šokirati i izazivati sve oko sebe, pogotovo sa svojim otvorenim homoseksualizmom.
Pažnju će mu tako privući mladi vrtlar Clayton Boone (Brendan Fraser), koji ga konstitucijom pomalo podsjeća na njegovog Frankensteina. I stari ekscentrik nagovorit će nekako tog prostodušnog mladića da mu pozira za slike, a Boone u početku i nije svjestan Whaleovih sklonosti i da ga on privlači iako je od početka očigledno da taj odnos neće završiti onako kako bi stari vjerojatno želio. No, dok se Whale uopće na srami svojih seksualnih preferencija, a što bi mnogi željeli da se događa, on kao da se počinje sramiti filmova koje je radio i koji ne samo da su pali u zaborav, baš poput njega, već se većina prema tim klasicima odnosi kao da je to nešto demode, zastarjelo i bezvezno, bez ikakve umjetničke vrijednosti.
Donio je na kraju "Gods and Monsters" Condonu Oscara za adaptirani scenarij, a riječ je dobrom i kvalitetnom, sigurno ne vrhunskom filmu, koji sjajnom izvedbom nosi baš McKellen. Vjerojatno zato što je u liku Whalea našao dosta sličnosti i sa samim sobom jer i Gandalf od početaka karijere nije skrivao da je homoseksualac, a ovaj britanski velikan praktički je tek u kasnijoj fazi karijere prešao s kazališta na film. Iako do danas ima više od 120 uloga na filmu i televiziji, McKellen je jedan od najvećih britanskih kazališnih glumaca u posljednjih šest desetljeća te pravi nasljednik vjerojatno najvećeg britanskog glumca svih vremena, Laurencea Oliviera te je McKellen osvojio sedam nagrada koje nose ime njegovog prethodnika.
Primjedbe
Objavi komentar