Bizarnom nadrealističkom i avangardnom dramom / fantazijom više nego klasičnim hororom, predstavio se meni do sada potpuno nepoznati japanski filmaš Takeshi Kushida. On sam je "Woman of the Photographs" okarakterizirao kao horor romansu, što kod nekih možda dovodi do asocijacije na kultnu "Audiciju" Takashija Miikea, no bilo je ovo ipak bitno slabije. Kai je stari fotograf, tip od šezdesetak godina za kojeg nam je već na prvu jasno da je on ne samo samotnjak, već i pravi čudak. I dok je nekoć fotografija bila medij koji je služio da bi se njome ovjekovječio neki trenutak onakav kakav zaista jest, moderna tehnologija dovela je do toga i da fotografija nerijetko može potpuno zavarati.
Tako i u uvodnoj sceni u Kaievu radnju dolazi žena koja želi fotografiju za nekakvu stranicu za dejtanje, no kada je Kai izradi ona nije zadovoljna i traži da je malo "popravi" u fotošopu. To retuširanje će ubrzo poprimiti groteskne razmjere jer će Kai ženinu fotku izmijeniti i poljepšati do neprepoznatljivosti, a ključni trenutak filma dogodit će se kada on upozna drugu ženu. Kyoko je mlada influencerica popularna na društvenim mrežama, a susrest će je on u šumi dok će snimati nekakve kukce. Za to vrijeme će Kyoko izvoditi neki ekstremni fotošuting, pasti s drveta i ozlijediti se, a kada ona shvati kako Kai dobro može popraviti fotografije, jednostavno će se useliti u njegovu kuću.
Ubrzo će između njih nastati prilično bizarna simbioza, a riječ je o jednom od onih prilično apstraktnih, gotovo nenarativnih art-filmova prepunih simbolike. Tako puno simbolike ima i činjenica da je Kaijev kućni ljubimac bogomoljka, kukac koji je poznat po tome što ženka pojede mužjaka nakon parenja. Film je to snimljen s puno stila, a Kushida se predstavio kao još jedan u nizu mladih japanskih filmaša avangardnih sklonosti. Ipak, bio je "Woman of the Photographs" pomalo prečudnovat za moj ukus, a priča koja je tek rubno body horor, ostala mi je ipak pomalo nedorečena i nerazrađena.
Primjedbe
Objavi komentar