Mladi britanski filmaš Rob Savage relativno brzo se izborio za snimanje filma s respektabilnim budžetom, a tu priliku nije iznevjerio jer ne samo da je "The Boogeyman" solidan horor, već je sasvim dobro prošao na kino blagajnama (budžet 35 milijuna dolara, zarada 82). Zaslužio je Savage ovu šansu niskobudžetnim indie hororima kao što su "Dascham" i "Host", a "The Boogeyman" je osmišljen prema kratkoj priči, a kog će drugog nego, Stephena Kinga i to još iz 1973. godine. Scenarij je napisao duo Scott Beck - Bryan Woods zaslužan za "The Quiet Place" pojačan za Marka Heymana (Black Swan, Skeleton Twins, serija Strange Angel).
Likovi su tu gotovo pa klasično hororski. Tata psihijatar Will Harper (Chris Messina) ostao je sam s dvije kćeri, tinejdžericom Sadie i djevojčicom Sawyer nakon što je mjesec dana ranije u prometnoj nesreći poginula njegova supruga i njihova majka. Naravno da se oni još nisu oporavili od te traume i svi se još pokušavaju naviknuti na život bez žene odnosno mame, a situacija će ubrzo postati još gora. Na sesiji će se kod Willa pojaviti misteriozni muškarac kojem je nedavno poginulo troje djece, a nakon što se on ubije u kući ove obitelji, kao da će sa sobom dovući neko zlo, demonsko svojstvo koje će početi proganjati Harpere.
Kako to obično biva, to čudovište prvo će zamijetiti najmlađa članica obitelji, no nitko joj neće vjerovati. Kad prvo Sadie, ubrzo i Will shvate da je ono što im se događa stvarno, pokazat će se proročanskima riječi da imaju posla s onim što dolazi pod djecu kada se na nju ne obraća pažnja. I premda ne donosi "The Boogeyman" tu zapravo i ništa novo i priča je to kakvu je svaki ljubitelj horora već pogledao tko zna koliko puta, nije to bilo uopće loše. Likovi su dobri, taj osjećaj gubitka pa i krivnje koji Willa i Sadie proganja od tragedije koji su doživjeli doveo je do potpunog nedostatka komunikacije među njima.
Dok Will ne odustaje od tretmana sa svojim pacijentima iako je upitno koliko im uopće može pomoći zbog stanja u kojem se sam nalazi, on je potpuno zanemario djecu. Jednostavno kao da ne može s njima razgovarati o onome što se dogodilo i kako se nose s gubitkom, a dok se u prvoj polovici filma intenzitet i tenzija grade mračnim ugođajem, kasnije ćemo itekako vidjeti da taj Boogeyman nikako nije plod nečije mašte, već je jako stvaran. U drugoj polovici postaje to klasični moderni holivudski horor dobrog tempa koji ne pati od praznog hoda i nepotrebnog razvlačenja tako da to na kraju uopće nije bilo loše.
Primjedbe
Objavi komentar