Iz Ukrajine nam stiže još jedna teška, mučna ratna drama koja kao da naslućuje ono što će se dogoditi tako brzo. Zapravo, još od 2014. godine na istoku Ukrajine je stanje permanentnog rata pa dugometražni debitant Maksim Nakonečnij i nije morao puno naslućivati, a zanimljivo je kako je "Vizija leptira" završena samo nekoliko dana prije ruske invazije na Ukrajinu. Premijeru je ovaj film imao u Cannesu, a kako je zemlja koproducent bila Hrvatska, tako se i u epizodnim ulogama pojavljuju i hrvatski glumci Daria Lorenzi i Edvin Liverić.
No, njih ćemo upoznati tek na kraju, a odmah u početku upoznajemo mladu Ukrajinku koja je dva mjeseca provela u zarobljeništvu separatista. Odmah na startu, Ljilja je zahvaljujući razmjeni zarobljenika vraćena kući, a traumu koja je ona proživjeli ona kao da pokušava potisnuti. Taj uznemirujući, nelagodni ugođaj dodatno se potencira kamerom iz ruke, a povremeno ona doživljava flešbekove, vizije, noćne more koje su snimljene dronom, iz ptičje perspektive. Dok se Ljilja pokušava prilagoditi na normalan život, opsjedaju je mediji i svi žele da im priča o svojim iskustvima i onome što joj se događalo. Cijelo društvo kao da se polako raspada pa se tako i njen muž Tokha koji je bio u istoj diviziji, pretvara u ksenofobnog manijaka koji se pridružio ekstremističkoj grupi i proganja sve one koji nisu Ukrajinci.
Osim s dubokim traumama, Ljilja se vratila kući i s ogromnim ožiljcima na leđima, ali i trudna jer su je očito u zarobljeništvu silovali. Kako Nakonečnij dolazi iz svijeta dokumentarizma (koscenarist odličnog i podjednako mračnog umjetničkog dokumentarca "This Rain Will Never Stops" Aline Gorlove), tako i ovdje sve djeluje tako stvarno, uvjerljivo, realistično, gotovo kao da nije riječ o igranom filmu. No, taj brutalni i šokantni naturalizam na trenutke je začinjen pomalo nadrealističkim segmentima, poglavito ti dijelovi Ljiljinih košmara, a ono što najviše šokira je užasavajuća hladnoća praktički svih koji je okružuju i koji jednostavno ne znaju kako s njom razgovarati o onome što je proživjela.
To kao da je neka tabu tema i svi joj govore kako je njima bilo teško dok je ona bila u zarobljeništvu. Posebno je jeziva i mučna scena kad je vozač izbacuje iz autobusa i ne uvažava njenu veteransku kartu, a praktički svi ostali putnici je vrijeđaju jer taj rat nema nikakve veze s njima. Mlada ukrajinska glumica Rita Burkovska je odlična i uvjerljiva u ulozi žene koja se pokušava vratiti u život, no njena psiha bespovratno je uništena i pitanje je hoće li to ikada biti moguće. Iako je snimljen prije nego što je počeo otvoreni rat Rusije i Ukrajine, "Butterfly Vision" je film koji sjajno prikazuje društvo u potpunom kaosu, očaju i kojem jednostavno nema pomoći.
Primjedbe
Objavi komentar