Mlada francuska filmašica Lola Quivoron u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu predstavila se sirovom, realističnom socijalnom krimi dramom snimljenom kamerom iz ruke koja me pomalo podsjetila na ipak puno bolji "American Honey" Andree Arnold. Vjerojatno iz razloga što glavna protagonistica "Rodea" Julia (debitantica Julie Ledrou) i izgledom i ponašanjem neodoljivo podsjeća na lik Sashe Lane iz američkog filma. I Julia je divlja, nesretna, neprilagođena mlada mulatkinja koja traži svoje mjesto pod suncem u siromašnom predgrađu Bordeauxa.
I tipično je to predgrađe gdje se pred stambenim blokovima skupljaju šaroliki tipovi u trenirkama koji slušaju neku lošu muziku, a gdje perspektiva nije bogzna kakva. I Julie djeluje kao propalica, čini se da je baš ništa u životu ne zanima na užas njene obitelji, a jedina njena opsesija su - motori. Kako nema para za kupnju motora, ona ih na perfidan način krade javljajući se na oglase za prodaju pa kad dobije jurilicu na probni krug, nikad se više ne vrati. No, njen je najveći san pridružiti se lokalnoj bandi bajkera koji izvode akrobacije po napuštenim cestama i parkiralištima dok ih policija ne rastjera. Nije da su oni baš oduševljeni Juliom, no nekako će se ona ulaktariti u grupu, a polako će se početi i probijati kad prepoznaju njen talent za krađu motora.
I kako to obično biva u ovakvim realističnim filmovima, snimljenim gotovo u dokumentarističkom stilu, i prije nego što se uspije snaći, Julia će zaglaviti u prilično ozbiljan kriminal, a usput će steći i dosta neprijatelja. Pokušala je Quivoron tu balansirati između klasične socijalne, problemske drame o mukama i tegobama marginalizirane mladeži s krimićem i trilerom, no nije to baš sasvim do kraja uspjelo profunkcionirati. Ipak, bio je "Rodeo" sasvim solidan film koji se ipak neće posebno dugo pamtiti.
Primjedbe
Objavi komentar