Mila (Elena Martin, ujedno i režiserka i koscenaristica filma) je Katalonka u ranim tridesetima koja je očigledno seksualno frustrirana ili frigidna, kako bi se to reklo u onim vremenima prije no što je nastupila politička korektnost. S partnerom Marcelom (Oriol Pla) ona je upravo iz Barcelone doselila u maleno mjesto u Kataloniji, u kuću u kojoj je nekoć provodila ljeta s obitelji, mjesto okruženo morem i prirodom. I od samog početka čini nam se kao da je ona potpuno izgubila želju za seksom i pod velikim je stresom zbog čega joj na tijelu izbija nekakav osip ili lišajevi. Tako na Marcelovo čuđenje ona pokušava inicirati seksualni odnos pa kada krenu u akciju, odustane i povlači se. Zatim pokušava smišljati neke igrice, no rezultat je isti, a Marcela Milino ponašanje sve više frustrira i izluđuje. Očigledno je kako bi ona htjela biti ponovno seksualno aktivna, no povratkom u mjesto za koje je očigledno vežu neke uspomene, kao da se u njoj podsvjesno podigla ručna kočnica i ne ide pa ne ide.
Zbog toga će Mila zaroniti u podsvijest i prošlost, u vrijeme kada je bila djevojka, potom i djevojčica i pokušati internom autopsihoanalizom dokučiti gdje je ta santa leda koja je koči. I kroz flešbekove pratimo neke njene epizode iz tih životnih razdoblja, a "Creatura" je jedan od onih filmova koji su dosta nelagodni za gledanje. Očigledno je kako je Martin ovdje posegnula i u nešto autobiografsko, a iako se autorici mora priznati da je riječ o hrabrom filmu, ostalo mi je sve tu nekako nedorečeno. Dok ona pokušava dokučiti što se s njom događa i gdje su ti korijeni njene seksualne zaštopanosti i straha, svjesna je ona da polako gubi Marcela koji ima sve manje i manje strpljenja za njene eskapade.
Premijeru je "Creatura" imala u nekoj od popratnih sekcija festivala u Cannesu, potom i na brojim svjetskim festivalima, a imao je ovaj film i četiri nominacije u izboru za španjolsku filmsku nagradu Goya. Riječ je o kompleksnoj i intimističkoj drami koja se na direktan način bavi problemom koji je zasigurno prisutan kod određenog broja ljudi, no riječ je jednoj od onih tabu tema o kojima se baš na glas i ne govori. Film je to u kojem autorica kao da propitkuje odnos sa svojim tijelom, željama, strahovima i frustracijama i kako pokušati pomiriti ono što se od nje očekuje i ono što ona stvarno osjeća.
Primjedbe
Objavi komentar