Dvije i pol godine nakon prvog filma, Kanađanin Denis Villeneuve završio je drugi nastavak spektakularne sage po romanima Franka Herberta. Već prvog tjedna prikazivanja "Dina: Drugi dio" je u kinima uspjela nadoknaditi gotovo 200 milijuna dolara budžeta i već sada će biti jasno da će to biti jedan od kino hitova godine. Čak i veseli da nakon prošlogodišnjih uspjeha "Oppenheimera" pa i "Barbie" ponovno jedan blockbuster koji nije superjunački ima odličnu prođu kod publike, a "Dina" je film kao stvoren za gledanje na velikom ekranu. Epska, maestralno snimljena fantazija koju je desetljećima pratio glas ukletog filma nakon propasti snimanja verzije Jodorowskog i razočaravajućeg Lynchevog filma iz osamdesetih.
Nakon što su u prvom filmu Harkonneni pokušali istrijebiti rivalsku plemićku dinastiju Artreides, mladi Paul (Timothee Chalamet) je s majkom Lady Jessicom (Rebecca Ferguson) utočište pronašao na Arrakisu, pješčanom planetu iz kojeg imperija crpi začin. Pokušat će se Paul kojeg dio stanovnika Arrakisa vidi kao nagovještenog mesiju, proroka, namenuti kao vođa slobodnih ljudi pješčanog planeta, naučiti njihove navike i postati jedan od njih, a sve kako bi ih poveo u borbu s imperijem i osvetio oca. Naučit će on jahati pješčane crve, a meni je kroz glavu svo vrijeme prolazila misao kako uopće silazi s njih i kako na ta stvorenja Fremeni ukrcaju cijele karavane. I nesporno je da je "Dina: Drugi dio" apsolutni spektakl, vizualno nenadmašan film u kojem je Villeneuve još jednom potvrdio da je sami vrh režije danas u svijetu te vizionar s kojim se mogu mjeriti tek rijetki.
Tu je i prepoznatljivi score Hansa Zimmera koji je već postao zicer kada se treba odabrati skladatelja za takve epske spektakle, a već ionako zvjezdanoj glumačkoj ekipi nadodana su i pojačanja. Christopher Walken je galaktički car Shaddam, Florence Pugh je njegova kćer Irulan, ujedno i naratorica filma. Austina Butlera smo upoznali kao Elvisa, a sada je on groteskni negativac Feyd-Rautha, mlađi nećak još grotesknijeg baruna Vlade Harkonnena (Stellan Skarsgard koji i dalje izgleda kao blizanac Marlona Branda, ali ne iz faze "Na dokovima New Yorka", već Branda iz "Tajanstveni otok dr. Moreaua"). Lea Seydoux je čarobnica, a vrhovna čarobnica je veteranka Charlotte Rampling. Svoje uloge iz prvog dijela ponovili su Zendaya, Javier Bardem, Dave Bautista i Josh Brolin, a dok se prvom nastavku prigovaralo da je spor, razvučen, ovdje takvih prigovora sasvim sigurno neće biti.
Doduše, ti prigovori i nisu bili na mjestu jer trebalo je u prvom filmu postaviti temelje priče, upoznati publiku s brojnim likovima i cijelim svijetom koji je osmislio Herbert još krajem šezdesetih. Sada tu ima puno više akcije, a gotovo cijela radnja se odvija upravo na pješčanom planetu Arrakisu kojeg su odglumile pustinje Jordana i Saudijske Arabije. Ne može se poreći da sve tu izgleda impresivno, kao što je i očigledno kako je George Lucas puno toga iz "Dine" posudio za svoj intergalaktički spektakl "Ratove zvijezda". Zato i ne čudi da ima tu dosta sličnosti u samim pričama pa i drugi dio "Dine" pomalo po radnji i tematici podsjeća na drugi nastavak Lucasove prve trilogije "Imperij uzvraća udarac" jer i sada će se naizgled skršena opozicija ipak početi boriti iako na početku izgleda da je sve izgubljeno. Da su se ovi filmovi pojavili prije 15 ili 20 godina, vrlo vjerojatno bih ih gledao s još većim uživanjem, no nekako što sam stariji, sve manje me impresioniraju ovakve fantazije, epski spektakli iako se ne može poreći da su oba filma o "Dini" snimljena impresivno i da su to kvalitetna djela. Čitam po internetu da su već krenule usporedbe između "Dine" i "Gospodara prstenova", no nešto takvo je posve deplasirano jer Jacksonovu trilogiju vjerojatno nikad ništa neće nadmašiti kad je riječ o žanru fantazije.
Primjedbe
Objavi komentar