Marco Bellocchio ugledni je talijanski filmaš čija karijera traje više od šest desetljeća. Iako ga prvenstveno znamo po igranim filmovima (u dobroj formi je i zadnjih godina pod stare dane iako je prošao osamdesetu kad je snimio filmove kao što su "The Traitor" i "Kidnapped"), snimio je ovaj velikan sada i jedan dokumentaran film. I to iznimno intimnu i osobnu dokumentarnu priču koja se bavi obiteljskom tragedijom koja očigledno i danas proganja ne samo njega, već i ostale članove njegove obitelji. Okupio je Bellochio tako u filmu nazvanom "Marx može pričekati" još uvijek žive članove svoje obitelji kako bi porazgovarali, a tema je bila samoubojstvo njegovog brata blizanca, Camilla.
Dogodila se ta tragedija na samom kraju 1968. godine kada su i Marco i Camillo imali 29 godina, a sam naziv dokumentarca sugerira da se Bellochio već tada prebacio na snimanje politički angažiranih filmova. Nakon što se već u srednjim dvadesetima s filmom "Fists in the Pocket" prometnuo u jednog od vodećih mladih talijanskih filmaša, Bellochia su već potkraj šezdesetih ponijele revolucionarne socijalističke ideje koje su bile iznimno popularne tada među mladim Francuzima i Talijanima. Odlučio je on tada snimati politički aktivne filmove i na taj način podržati revoluciju kojoj se nadao i u svojoj zemlji, a sada se prisjeća kako ga je sve to ponijelo toliko da uopće nije primijetio da je njegov brat psihički bolestan, depresivan, nestabilan i suicidalan.
Bellochio je ujedno i narator filma, a koristi i on neke snimke i fotografije iz obiteljske arhive, ali i isječke iz svojih filmova u kojima se bavio temama kao što su ludilo, samoubojstvo, religija, odnosi roditelja i djece, a kasnije su njegovi filmovi postali puno osobniji i činjenica da mu se blizanac ubio kao da ga je stalno pratila. Gradi Bellochio tu osobnu i intimnu povijest svoje obitelji i odnosa među njima, ali i kako baš nitko u toj velikoj, tradicionalno odgojenoj obitelji nije primijetio Camillovo psihičko stanje, njegovu nesreću i nezadovoljstvo.
Kako je psihička bolest tada bila jedna od onih tema o kojima se i nije razgovaralo i nije im se pridavala pažnja, a sada s vremenskim odmakom od više od pola stoljeća, svi kao da shvaćaju da su nešto mogli učiniti. Tako ni sam Bellochio nije primijetio što se događa i propitkuje on vlastitu krivnju, a sam naziv filma dolazi od posljednje rečenice koju mu je brat rekao kada su se zadnji puta vidjeli i kada ga je Marco pozvao da se uključi u revoluciju. "Marx može pričekati", kazao je tada Camillo poručujući mu da ga muče neke puno bitnije stvari u životu koji neće još dugo trajati.
Primjedbe
Objavi komentar