Bila je na prvu ova brazilska akcijska krimi serija jedna od onih koja je puno obećavala, no ipak se na kraju "Irmandade" ili "Brotherhood" smjestio u prosjek. Radnja se tu odvija u Sao Paulu sredinom devedesetih, dobrim dijelom za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu u SAD-u 1994. godine, a na kraju mi je najviše kod ove serije smetalo što je dosta neuvjerljivo. Zadnjih godina je očigledno kako svi ti brojni televizijski sadržaji sa svih strana svijeta pokušavaju pratiti ono što se snima u Americi. Umjesto da se drže nekog svog autentičnog stila i prepoznatljivih tema za svoju zemlju, kao da se autori svih tih serija pokušavaju dopasti američkoj publici i prilagođavaju priču tamošnjim potrebama, a to je bio slučaj i s "Irmandade".
Baš kao španjolska uspješnica "La casa de papel" koja je krenula sjajno u prvih nekoliko epizoda da bi se vrlo brzo potpuno pogubila u naivnostima i bedastoćama, neuvjerljivost i pretjerivanju, pomalo je na tom tragu i serija koju je osmislio Pedro Morelli. Počeo je on kao asistent Fernandu Meirellesu na "Blindness", no od svog mentora očito nije uspio pokupiti barem minimalnu dozu suptilnosti. Glavna junakinja "Irmandade" je Cristina (Naruna Costa), mlada državna odvjetnica koja će slučajno otkriti da je njen stariji brat Edson (Seu Jorge) šef zloglasne zatvorske organizacije koja se naziva Bratstvo.
Na samom uvodu imamo kratki prolog u kojem vidimo kako je Edson uopće završio u zatvoru. Tada malena Cristina slučajno je u kući pronašla skrivenu travu starijeg brata, cinkala ga ocu, a on ga je prijavio policiji. I nesretni Edson od tada nije izašao van, a za to je vrijeme osnovao organizaciju koja se nominalno bori za prava zatvorenika, no vidjet ćemo da je Bratstvo itekako okrutno. Dijelom i zbog grižnje savjesti jer se osjeća krivom što je njen brat završio u zatvoru, a još više jer će joj policija smjestiti, postat će ona agent i infiltrirati se među Bratstvo koje strukturom podsjeća na američke zatvorske bande i ima "filijale" izvan zatvora. I dok je u prvim epizodama "Bratstvo" još i djelovalo kao žestoka, nasilna, ali realistična krimi drama, vrlo brzo se to pretvorilo u "La casa de papel".
Pokušava ova serija biti i kritična prema korupciji prema brazilskom sustavu jer još iz briljantnog Babencovog "Carandiru" znamo kako izgleda život u tamošnjim zatvorima i da su ne samo čuvari, već i cijeli sustav pokvareniji i brutalniji od samih zatvorenika. No, može Edson trubiti koliko hoće da se oni bore za ljudska prava robijaša koji doista žive u groznim uvjetima, ali vidjet ćemo da su oni također nezamislivo okrutni i da je to najobičnija kriminalna organizacija. Ostali su mi nedorečeni i likovi i njihova motivacija, posebno Cristina koja se stalno lomi između odanosti obitelji i osjećaju za pravdu dok se istovremeno sve dublje zakopava. S druge strane, Edson je lik kojeg je jednostavno nemoguće gledati kao žrtvu, bez obzira što je on kao klinac zaglavio u zatvorskom sustavu jer kad shvatimo njihove metode, jednostavno je nemoguće biti empatičan prema njemu i njegovim jatacima.
Primjedbe
Objavi komentar