Baš kao što bi se Larsa von Triera moglo opisati enfant terribleom danskog filma, tako je i Lukas Moodysson neko vrijeme slovio za čudo švedskog filma. No, čarobni dodir koji je imao krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih je očigledno nestao i svi filmovi koje je snimio poslije "Lilja zauvijek" 2002. godine bili su puno slabiji od prva tri filma. I punih deset godina čekalo se što će Moodysson snimiti poslije "We Are the Best" iz 2013. godine, a odlučio je on sada snimiti nastavak svog možda i najpoznatijeg i najvoljenijeg filma. Riječ je dakako o "Together" il Tilsammans, gorko - slatke humorne drame u kojoj smo pratili sudbinu članove štokholmske komune 1975. godine.
Od tada je prošlo gotovo četvrt stoljeća, sami je kraj devedesetih, a od stare komune "Zajedno" nije ostalo gotovo ništa. U komuni su ostala tek dva člana, nekadašnji neformalni vođa Göran (Gustaf Hammarsten) i tužni homoseksualac Klasse (Shanti Roney). I zatičemo ih u dosta lošijem stanju, nego što smo ih ostavili u originalnom filmu koji završava kada svi članovi komune sretni igraju nogomet na dvorištu. Ne samo da su oni sada ljudi u ozbiljnijim godinama koji su shvatili da je njihova borba bila uzaludna, već kao da shvaćaju da su potratili svoje živote. Više oni i ne žive u Stockholmu, već su komunu preselili na selo, a iako je "Tillsammans 99" bitno slabiji film od prethodnika, svejedno je bilo zanimljivo vidjeti staru ekipu ponovno na okupu.
Jer za Göranov rođendan, njegov cimer Klasse pripremit će mu iznenađenje i pozvat će na proslavu sve nekadašnje članove komune. No, dok je film iz 2000. godine bio sjajna i duhovita zafrkancija na račun hipijevskog idealizma iz sedamdesetih, sada vidimo da od toga nije ostalo ništa. Iako je komuna načelno bila mjesto u kojem su se članovi morali odreći sebičnosti i sve se trebalo dijeliti, vidjeli smo da to baš i nije funkcioniralo onako kako je zamišljeno jer svi su oni zapravo bili dosta sebični i prvenstveno mislili na sebe. No, sada to djeluje potpuno groteskno jer se to više i ne može nazvati komunom, iako Göran i Klasse i dalje imaju tlapnje da bi mogli regrutirati neke nove članove.
I dok su njih dvojica zapeli u vremenu, nekadašnji članovi su nastavili sa svojim životima, pronašli nešto čime će se baviti nakon napuštanja komune tako da ovaj ponovni susret pomalo djeluje kao bizarno okupljanje za godišnjicu mature. Vjerojatno smo se često pitali kako su se razvijali životi likova nakon završetka filma i što je s njima bilo nakon što se na ekranu pojavio "The End". Tek rijetki autori odlučili su se na vraćanje istim likovima, a tu mi recimo pada na pamet Kanađanin Denys Arcand koji je 17 godina nakon "The Decline of American Empire" snimio možda još i bolje "Barbarske invazije". S "Together 99" to ipak nije bio slučaj i originalni film puno je bolji, no svejedno je i Moodyssonov povratak starim i poznatim likovima bio zanimljiv, simpatičan, iako pomalo mizantropski.
Primjedbe
Objavi komentar