Guillermo Arriaga poznati je meksički pisac, scenarist i režiser koji se proslavio na prijelazu stoljeća kao scenarist filmova ipak puno poznatijeg sunarodnjaka Alejandra Gonzaleza Inarritua. Skupa su oni radili na filmovima kao što su "Pasja ljubav", "21 gram", a razišli su se nakon "Babela" te je Arriaga potom sam odlučio režirati ne posebno uspješan film "The Burning Plain". Od tada je pomalo usporio filmsku karijeru, a sada se vratio filmom koji je napisao za sina i kćer, Santiaga i Marianu kojima je "A cielo abierto" ili "Upon Open Sky" bio debitantski dugometražni film. Premijeru je ova krimi drama - film ceste imala u sekciji Horizonti u Veneciji, a iako je priča tu zanimljiva, ipak to nije bio jedan od onih vrhunskih meksički filmove kakve čekam.
Falilo mi je tu nešto, i režija i gluma su bili nekako nesigurni, ne potpuno uvjerljivi, kao da se tu osjetilo neko neiskustvo i netko iskusnji od priče koju je Arriaga smjestio u sredinu devedesetih bi izvukao sigurno nešto više. Salvador i Fernando su braća kojoj je u prometnoj nesreći poginuo otac. Njihova mama vrlo brzo se preudala i to za relativno bogatog tipa koji iz prethodnog braka ima lijepu kćer tinejdžericu Paulu (Federica Garcia). Stariji Fernando i dalje je bijesan zbog očeve pogibije, a kada im roditelji odu na odmor u inozemstvo, braća će odlučiti realizirati osvetnički plan. Fernando je čvrsto odlučio ubiti kamiondžiju koji je smrskao njegovog oca, a i ne znajući koji su im stvarni planovi, i Paula će krenuti s njima na put na drugi kraj Meksika.
Iako su u početku odnosi između njih dvoje nekako nategnuti i nije Fernando sretan što djevojka koju smatra razmaženom i odraslom sa zlatnom žlicom ide s njima, no to putovanje kao da će ih i povezati. Ujedno je to i film ceste, ali i međusobnog upoznavanja, kao i upoznavanja svoje zemlje, posebno onih ruralnih, pasivnih, opasnih krajeva u kojima do tada i nisu boravili. Iako je na početku Fernando čvrsto odlučio da ubiti čovjeka kojeg smatra odgovornim za smrt njegovog oca, vidjet ćemo do kraja da je to puno lakše reći, nego učiniti. Bio je na kraju "A cielo abierto" u najboljem slučaju solidan film čija je priča zaista zanimljiva i kompleksna, no nedostajalo mi je tu i onoga prepoznatljivog meksičkog naturalističkog štiha.
Primjedbe
Objavi komentar