Vizualno impresivnim, opservacijskim umjetničkim dokumentarcem predstavio se meksički filmaš rođen u Rimu, Helmut Dosantos. "Bogovi Meksika" je jedan od onih esejističkih filmova koji bi se mogli opisati i kao vizualna poezija, a riječ je o nenarativnom filmu u kojem ne čujemo niti jednu riječ. Kombinira Dosantos koji je ujedno i snimatelj, scenarist, producent i montažer filma tu crno - bijelu i fotografiju u boji, a osvojio je "Gods of Mexico" i nagradu Ariel za najbolji meksički dokumentarac godine. Donosi nam on ovdje umjetničku priču o svom viđenju Meksika i tamošnjih stanovnika, no usredotočio se on na živote ljudi koji žive u ruralnim predjelima.
I žive tradicionalnim načinom života, jako sličnim načinu na koji su nekoć živjeli njihovi pretci. Svi ljudi koje upoznajemo u ovom filmu su tamošnji starosjedioci, indijanci porijeklom iz raznih plemena, a naracijski bi se "Bogovi Meksika" mogli podijeliti u nekoliko segmenata. U prvom koji je snimljen u boji pratimo svakodnevni život nekolicine uglavnom starijih muškaraca s juga Meksika koji se i dalje na tradicionalan, starinski način bave proizvodnjom soli. U drugom segmentu snimljenom u crno - bijeloj tehnici Dosantos samo niže portrete ljudi sa svih strana Meksika, a usput kao da ih pokušava smjestiti u poze da podsjećaju na neka slikarska umjetnička djela.
Taj dio nekako je i najupečatljiviji dok promatramo sva ta lica smještena na nevjerojatnim lokacijama. Ističe se ovaj film sjajnom kompozicijom i fotografijom i kroz sve te ljude Dosantos kao da pokušava prikazati tko je i što je Meksiko. Obično kad pomislimo na tu srednjoameričku zemlju (ili barem ja), prva asocijacija su karteli, okrutnost i ubojstva. No, Dosantos kao da nam želi pokazati da su ljudi koje vidimo onaj iskonski i pravi Meksiko. Ti ljudi koji kao da se i dalje pokušavaju oduprijeti vremenu su zapravo Meksiko, a ovaj neobični umjetnički dokumentarac zapravo je posveta svima njima.
Primjedbe
Objavi komentar