Posttraumatski stresni poremećaj relativno je nova dijagnoza. Baš se ne mogu sjetiti filmova o veteranima prvog ili drugog svjetskog rata koji se pokušavaju prilagoditi na mirnodobski život dok ih proganjaju noćne more i imaju psihičke probleme zbog onoga što su doživjeli. Sasvim sigurno da se i kod njih događalo nešto slično što bi se moglo opisati PTSP-om, no nije se tada puno pažnje pridavalo mentalnom zdravlju. Tek nakon Vijetnamskog rata pojavilo se nešto što se nazvalo "vijetnamski sindrom" i tek tada je u medicini prihvaćena teorija da rat kod onoga koji ga je prošao izaziva psihičke probleme i poremećaje.
Tako od prilično akutnog PTSP-a djeluje protagonistica humorne drame koju je dijelom po vlastitim iskustvima snimio mladi američki filmaš Kyle Hausmann - Stokes. On je veteran rata u Iraku čijih je dosta suboraca ne samo patilo od PTSP-a, već si je i oduzelo život uslijed psihičkih problema po povratku i nesposobnosti ponovnog integriranja u mirnodopski život. Nešto slično nikako ne uspijeva ni Merit (Sonequa Martin - Green), koja se vratila kući nakon nekoliko smjeni rata u Afganistanu, a cijelo vrijeme prikazuje joj se ratna prijateljica Zoe (Natalie Morales) koja je poginula. Zoein duh kao da stalno prati Merit i jednostavno joj ne dopušta normalan život pa tako sabotira i njene veteranske sastanke koje vodi Morgan Freeeman.
Ni Merit, ni Zoe očito nitko nije rekao što bi ih moglo čekati kada su se prijavljivale u vojsku, a Meritin životni uzor bio je njen djed Dale (Ed Harris), veteran Vijetnamskog rata koji je u ranoj fazi Alzheimera. Meritina mama planira djeda smjestiti u starački dom, no on i ne pomišlja o napuštanju svoje izolirane kuće uz jezero u kojem oduvijek živi. Tako će Merit biti ta koja će dobiti zadatak paziti na djeda dok mu ne pronađu smještaj, a iako je i on bio vojnik, za njega nešto poput PTSP-a ne postoji. Po njemu se vojnik bespogovorno mora nositi sa svim onim što je prošao, ne kukati, već stoički sve to trpjeti. Film je to koji se bavi teškim temama, no na pomalo light način i nije to bilo uopće loše, osim što je do kraja to onako očekivano američki sladunjavo i zašećereno.
Primjedbe
Objavi komentar