Iz Izraela nam stiže jedna od onih pomalo populističkih humornih drama, feel-good filmova koji pokušavaju biti i društveno osvješteni. Počinje "Running on Sand" kao klasična komedija zabune jer predsjednik izraelskog nogometnog kluba koji je na rubu ispadanja iz lige će izbjeglicu iz Eritreje zamijeniti za nigerijskog nogometaša koji bi mu trebao donijeti spas. Omari je mladić koji je nekoliko godina ranije stigao u Izrael pješačeći preko pustinje, a živi on ondje ilegalno i svakog dana mu prijeti deportacija. Jednog dana to će mu se i dogoditi jer uhvatit će ga policija i već će on biti na aerodromu spreman za povratak kući, kad će se dogoditi čudo.
Istovremeno u Izrael treba stići nogometna zvijezda, a kada predsjednik kluba i njegova kćer koja radi kao PR menadžerica vide samog crnca, odmah će pretpostaviti da je to njihov crnac. Ni kriv, ni dužan Omari će završiti u nogometnom klubu i svi će očekivati da im donese spas, no problem je što on nema pojma o nogometu, a sva je sreća da može puno trčati. Pokazat će se da je menažer prevario Izraelce i svog nigerijskog pulena prodao u drugi klub, a iako se "Running on Sand" pokazao kao jedan od onih pomalo populističkih, sladunjavih klubova, nije to bilo tako loše.
Izraelski filmaš Adar Shafran čak se tu pomalo zafrkava i na račun rasizma kod svojih sunarodnjaka, ali i kod mnogih drugih bijelaca kojima su svi ti crnci isti pa stoga i ne čudi da će predsjednik kluba ne razmišljajući na aerodromu zgrabiti prvog Afrikanca kojeg vidi, pretpostavljajući da je to njegov crnac. Istovremeno "Running on Sand" problematizira i izbjegličku krizu koje očigledno nije lišen ni Izrael jer i ondje izgleda pokušavaju upasti nesretnici iz Afrike spremni prepješačiti pustinju. Da situacija za Omarija bude kompliciranija, on u Izraelu čeka mlađeg brata koji bi svakog trenutka trebao stići, a zabunom da je nogometna zvijezda pokušat će si kupiti vrijeme do njegovog dolaska.
Primjedbe
Objavi komentar