Ne pretjerano poznati britanski glumački dvojac Tim Key - Tom Basden napisao je toplu i ekscentričnu humorno - glazbenu - romantičnu dramu u kojoj su sami i odglumili glavne uloge. Basden je tako folk glazbenik Herb McGwyer kojeg u uvodnoj sceni vidimo kako čamcem dolazi na izolirani (fikcionalni) britanski otok Wallis. Bio je McGwyer nekoć relativno poznat na underground sceni, a zadnjih godina ga baš ne ide i uvjeren je on da je pozvan ondje kako bi održao koncert za manji krug okorjelih fanova. No, pokazat će se da ga je mještanin otoka Charles (Key) angažirao za privatni koncert i on bi trebao biti jedini u publici. Taj ekscentrični čudak dvostruki je dobitnik na lutriji i veliki je fan muzike nekadašnjeg dueta McGwyer i Mortimer.
Film koji je režirao James Griffith zapravo je nastavak kratkog filma kojeg je ista ekipa snimila 18 godina ranije i koji je dogurao čak do nominacije za Baftu za najbolji britanski kratki film godine. I šarmantan je to, duhovit, ekscentričan film jer činit će se da je Charles jedan od onih ludih creepy fanova koji posjeduje neviđenu kolekciju memorabilija svojih omiljenih glazbenika. Jasno da će taj čudak prilično na početku ići na živce Herbu kojeg će donekle udobrovoljiti honorar od pola milijuna funti, a situacija će se potpuno zakomplicirati kada on shvati da je Charles na otok pozvao i drugu polovicu nekadašnjeg dueta.
Nell (Carey Mulligan je ujedno i producentica filma, a njen muž Marcos Mumford frontmen je poznatog folk benda Mumford & Sons) i Herb osim što su nekoć bili par na sceni, bil su i ljubavnici, a prekid veze, značio je i prekid njihove glazbene suradnje. Pojavit će se ona sada na Wallisu u društvu novog muža Michaela, a ponovni susret nekadašnjih partnera otvorit će neke stare rane i uspomene. I premda je Basden kojeg se sjećamo kao šogora Rickya Gervaisa u "After Life", ujedno i vlasnika novina za koje njegov lik radi, dobar kao razočarani trubadur na kojeg su svi zaboravili, Keyov Charles je pravo vezivno tkivo ovog filma.
Iako se na prvu čini nevjerojatno nametljiv, naporan, dosadan, kao čudak kao stvoren za izbjegavanje, shvatit ćemo do kraja i razloge za njegovu ekscentričnost, kao i da su njegove namjere zapravo dobre i iskrene. "The Ballad of Wallis Island" je ujedno i film o nostalgiji, prisjećanju na neka dobra, stara vremena i pokušaju da se ona ponovno vrate, no pitanje je koliko je to moguće uopće ostvariti. Jer ljudi se mijenjaju, a protok vremena zna učiniti da se neka sjećanja dodatno uljepšaju ili da se ono što je možda i bilo loše nekako zaboravi. Bio je to simpatična, nepretenciozna humorna drama koja je premijeru imala na festivalu u Sundanceu čiji su glavni adut baš dobri i zaokruženi likovi koji vrlo brzo nekako prirastu srcu.
Primjedbe
Objavi komentar