Francuzi nisu štedjeli kada je riječ o biografskoj ratnoj drami o Charlesu de Gaulleu, francuskom vođi u borbi protiv nacista za vrijeme II svjetskog rata, kasnije i predsjedniku. Film koji je na kraju podijeljen u dva dijela koštao je ukupno 74 milijuna eura, a to se vidi od prve do zadnje scene prvog dijela filma podnaslovljenog "Resistance". Pisanja i snimanja se primio Antonin Baudry (Wolf's Call), a u prvom filmu koji traje preko dva i pol sata pratimo događaje od početka rata pa do kraja 1942. godine kada se još uopće ne čini da bi Hitlerova Njemačka sa saveznicima mogla izgubiti. Nakon njemačkog Blietzkriga i brzinske okupacije Francuske, De Gaulle (Simon Abkarian) je jedan od rijetkih visokorangiranih časnika francuske vojske koji se odbio predati.
Uspio je on nekako izbjeći u London i odbija sramotnu kapitulaciju nacistima i marionetsku Višijevsku državu koju prihvaća zapovjednik vojske maršala Petain (Alain Libolt) i admiral mornarice Darlan (Matthieu Kassovitz). Tek s nekolicinom suradnika on je stigao do Londona gdje se putem BBC-a obraća Francuzima i svijetu i najavljuje nastavak borbe protiv nacista, no problem je samo što nitko ne zna s kim će se to on boriti. Francuska vojska je u rasulu, a nitko u Londonu baš i nema povjerenja u nepoznatog čudaka koji se proglasio zapovjednikom, no ipak će neočekivanog saveznika naći u britanskom premijeru Winstonu Churchillu (Simon Russell Beale). I pratimo tako u "Otporu" kako De Gaulle pokušava izgraditi francusku vojsku ni iz čega, a paralelno s njegovom pričom, pratimo i početke pokreta otpora u Francuskoj i to preko lika Fernanda Bonniera čiji ćemo značaj spoznati tek na kraju filma.
Kvalitetno je to snimljen film u kojem su ti De Gaulleovi pokušaji čak i prikazani s pomalo humornim duhom, a i on djeluje nekako kao čudak koji ne prihvaća ne kao odgovor. Pa ni onda kada je njegova pozicija nikakva on ne misli odustati od svojih zamisli premda riskira da bi ga to moglo koštati podrške saveznika koja je ionako na klimavim nogama i praktički svi bi na najradije maknuli. Vidimo kako je on ipak prisiljen na kompromise pa čak i prelazi preko britanskog uništenja francuske mornarice iz straha da bi ona mogla završiti u njemačkim rukama. Ne pretjerano poznati francuski glumac armenskog porijekla Abkarian je od De Gaullea uspio izgraditi zanimljiv i uvjerljiv lik. On je ponosan, tvrdoglav i iznimno samouvjeren vođa koji u najtežem trenutku francuske povijesti odbija prihvatiti poraz i suradnju s nacističkom Njemačkom, no istovremeno je on užasno težak karakter te u isto vrijeme izaziva divljenje, ali i frustraciju saveznika.
Ta njegova tvrdoglavost je prikazana ovdje kao njegova najveća vrlina, ali i mana jer on je sam sebe uspio uvjeriti da je njegova povijesna misija, čak i kada nema vojnu snagu, politički legitimitet ni potporu koja bi opravdala njegovo samopouzdanje, izgraditi vojsku i organizirati borbu. Abkarianova interpretacija možda je ukočena, ozbiljna i dostojanstvena, ali u njoj ima i komičnosti, društvene nespretnosti i taštine i film se ne boji pokazati da je De Gaulle mogao biti naporan, osobito u odnosima s drugim političkim vođama. Na trenutke to što on radi djeluje apsurdno svima pa je tako i njegova misija osvajanja vlasti u afričkim kolonijama i prikazana gotovo na komičan, apsurdističan način. Djeluje to potpuno kaotično dok on i nekolicina suradnicima čamcima plove po Africi, a u središtu priče je ipak bitka kod Bir Hakeima u kojoj su Francuzi pokazali Britancima da ipak mogu računati na njih u ratu. Uvjerljiva je to, kvalitetna i iznimno dobro snimljena povijesna ratna drama i ne sumnjam da će u istom ritmu proći i drugi dio.
Primjedbe
Objavi komentar