Još jedan u nizu pomalo nadrealnih filmova smještenih u Latinsku Ameriku koji je snimljen u francusko - njemačko - nizozemsko - čileanskoj koprodukciji na španjolskom jeziku, dok scenarij i režiju potpisuje iranski filmaš koji djeluje u SAD-u i Francuskoj Alireza Khatami. Znači pravi multi - kulti princip, kako bi rekla Anđelija Merkel, a svjetsku premijeru ovaj je film u kojem kao da ima nešto od tog latinoameričkog magičnog realizma i markezovštine (postoji li uopće ta riječ?) imao na festivalu u Veneciji. I ne samo da je prikazan u Veneciji, već je ondje osvojio čak četiri nagrade, među kojima i onu za najbolji scenarij, dok je Alireza dobio i nagradu za najboljeg debitanta.
Što se ovdje događa zapravo je prilično teško objasniti (gotovo kao u svim art filmovima) pošto je priča dosta hermetična i puna simbolike, no glavni junak je stari (ali ono baš stari, manolićevski stari) upravitelj groblja i mrtvačnice kojem ne znamo ni ime. Ne znamo ni gdje se radnja točno odvija, no usprkos godinama ovaj bezimeni grobar čovjek je gotovo pa fotografskog pamćenja. Nakon što lokalne vlasti odluče da će se njegova mrtvačnica zatvoriti, on u jednom od pretinaca pronađe tijelo žene ubijene za vrijeme protesta. Taj ga pronalazak natjera na magičnu odiseju kako bi za ovu ženu osigurao dostojnu sahranu prije no što se lokalna milicija vrati te ubije i njega. Moram priznati da je ovo dosta neobičan film s glavnim likom koji kao da je ispao iz nekog od romana Gabriela Garcie Marqueza, a nalazi se u situaciji koja podsjeća na potpuno nemoguće situacije u kojima se nalaze likovi iz djela Franza Kafke. U svakom slučaju prilično neobično, poetski i zanimljivo, a u jednom trenutku na nebu čak i plivaju kitovi.
Primjedbe
Objavi komentar