S obzirom na najblaže rečeno iznimno
zanimljivu povijest u posljednjih sedamdesetak godina, Kuba je jedna od zemalja
od kojih bismo mogli štošta očekivati kad je u pitanju film u godinama koje
dolaze, a prvi korak na tom putu napravila su braća Rodrigo i Sebastian
Barriuso. Složna braća su po scenariju Kanađanke Lindsay Gossling snimila film
o manje poznatoj epizodi iz povijesti Kube, koja je ujedno za autore bila i
iznimno osobna. Nakon černobilske katastrofe, prijateljska Kuba je Sovjetskom
savezu ponudila pomoć u vidu liječenja i zbrinjavanja onih koji su nastradali
zbog zračenja, prvenstveno djece. Nažalost, na tisuće djece je zbog izlaganja
radijaciji vrlo brzo nakon eksplozije nuklearnog reaktora oboljelo od raka i
mnogi oni završili su na Kubi, koja je tada slovila kao zemlja s možda i
najboljim medicinskim sustavom kad je u pitanju socijalistički blok.
Trajao je taj program sve do 2010. godine i
bez obzira što se SSSR odavno raspao, još dvadesetak godina kasnije Rusi,
Ukrajinci i Bjelorusi koji su ozračeni liječili su se u Havani. No, s obzirom
da je u Kubi službeni jezik španjolski i bilo je malo onih koji su govorili
ruski, na dječji odjel bolnice u Havani kao prevoditelj je raspoređen profesor
ruskog i nekadašnji moskovski student Malin (poznati brazilski glumac Rodrigo
Santoro za ovu je ulogu nominiran za najboljeg glumca Latinske Amerike). Ovaj
obiteljski čovjek u startu nije oduševljen takvom odlukom i ljut je što je katedra
za rusku književnost na fakultetu privremeno zatvorena i svi su prebačeni kao
prevoditelji, no el comandante Fidel Castro tako je odlučio i izbora zapravo i
nema. Već od prvih trenutaka Malin će se u bolnici susresti sa sudbinama brojne
djece za koju je svjestan da im nema pomoći i spasa i da je za dobar dio njih
pitanje dana kada će umrijeti. Bez obzira što je svjestan da im ne može pomoći,
Malin će se brzo vezati uz tu djecu, a iskustvo rada s njima počet će ga
psihički potpuno uništavati.
Po cijele dane ovaj će čovjek provoditi u
bolnici, pokušavajući olakšati muke toj nesretnoj djeci i skrenuti im misli s
bolesti, a istovremeno će potpuno početi zanemarivati svoju obitelj, ženu
slikaricu koja je trudna i sina. "Prevoditelj" je jedan od onih
izrazito emotivnih i potresnih filmova u kojem je jako dobro prikazano i kako
je izgledao socijalizam na izdisaju. Već uoči raspada Sovjetskog saveza i na
Kubi će krenuti nestašice, police na trgovinama postajat će sve praznije i
počet će vladati glad. Svjetsku premijeru "Un Traductor" je imao na
festivalu u Sundanceu, a čovjek po kojem su braća Bariusso snimili film bio je
zapravo njihov otac. To je zasigurno glavni razlog zašto je ovaj film toliko
emotivan i bez obzira što ima tu ponešto problema s ritmom i tempom jer nakon
nekog vremena to postane nekako jednolično i pravocrtno, s
"Prevoditeljom" su braća odali lijepu počast svome ocu.
Primjedbe
Objavi komentar