Dee Rees američka je nezavisna filmašica koja je na velikoj sceni prije nekoliko godina zablistala odličnim i upečatljivim "Mudbound" da bi ovim prilično konfuznim političkim trilerom napravila dva koraka unatrag. Najveći problem filma koji vrvi poznatim glumcima je scenarij koji je s izvjesnim Marcom Villalobosom sama napisala prema istoimenoj knjizi Joan Didion. Nije rijedak slučaj da se u film od cirka dva sata pokuša utrpati sve što se nalazi u knjizi, no i ovaj je film primjer da je film potpuno drukčiji medij od knjige i da ono što možda savršeno funkcionira na papiru, na filmskoj vrpci može postati potpuni kaos. Ipak, nije baš sada "The Last Thing He Wanted" baš takva katastrofa kao što se moglo pročitati i gledao sam bezbroj lošijih i glupljih filmova, no da priča tu nije do kraja profunkcionirala, to je činjenica.
A to je zapravo prava šteta jer načelno je ovo jedna od onih političko - špijunskih priča kakve inače preferiram i volim. Radnja filma je smještena u sredinu osamdesetih godina, točno u vrijeme kad su američki izbori i Ronald Reagan se sprema osvojiti još jedan mandat. Elena (Anne Hathaway) je jedna od onih tipičnih filmskih novinarki na tragu ekipe iz filmova koji su bili uzori ovom poput "Polja smrti" ili "Salvadora". Ona je nepotkupljiva i u vječnoj potrazi za istinom i pravom pričom što će je početkom osamdesetih odvesti i u srednju Ameriku koja se u to doba guši u građanskim ratovima. Umjesto da je pusti na teren, urednik će Elenu natjerati da prati američke izbore, no ona će svejedno nastaviti istraživati povezanost američke vlade s nasilnim obračunima u Nikaragvi i Salvadoru.
Njezin ionako kaotičan život dodatno će se zakomplicirati kad njen problematični otac (Willem Dafoe) završi u bolnici, a njoj uvali sumnjivi posao upravo u Srednjoj Americi. Očekivajući da će joj odrađivanje tog definitivno ilegalnog i mutnog posla omogućiti da izbliza istraži situaciju u Južnoj Americi, Elena će se uvaliti u ozbiljne probleme i shvatit će da taj svijet špijunaže, kontrašpijunaže uopće ne razumije. Ono što je na papiru možda i izgledalo kao potencijalno dobra priča, rezultiralo je filmom koji djeluje dosta nepovezano i u kojem je gotovo nemoguće razaznati odgovore na neka važna pitanja. I to je prava šteta jer uspjela je Rees fino rekreirati okruženje osamdesetih, a kaos od scenarija očito se nije uspio spasiti ni u montaži koja je nevjerojatnom zbrzanošću i divljim tempom koji je nametnut u ovom filmu unijela dodatnu konfuziju.
Primjedbe
Objavi komentar