Ugledni francuski filmaš Arnaud Desplechin smjestio je radnju ove krimi drame u svoj rodni grad, Roubaix na samom sjeveru Francuske uz granicu s Belgijom. Premijeru je "Roubaix, une lumiere" ili "Oh Mercy!" u engleskom prijevodu imao u natjecateljskom programu festivala u Cannesu, a riječ je o posve netipičnoj krimi drami. Imao je ovaj film i sedam nominacija u izboru za francuski film godine Cesar, a nagradu je jedino za najbolju mušku glavnu ulogu odnio francuski glumac podrijetlom iz Maroka, Roschdy Zem. On je šef policije u Roubaixu, Daoud, iskusni inspektor koji iznimno dobro poznaje grad u kojem je proveo cijeli život. Daoud je u Roubaix doselio još kao dječak s obitelji iz Alžira, a u međuvremenu sva njegova obitelj vratila se na sjever Afrike, dok je on jedini ostao.
Grad u kojem je proveo cijeli život teško je prepoznati i potpuno se Roubaix razlikuje od mjesta u kojem je odrastao. Nekoć je to bio siguran i miran grad, a danas je jedan od najsiromašnijih i najopasnijih u Francuskoj u kojem gotovo polovica stanovništva živi ispod granice siromaštva. Kriminal je ondje sveprisutan, a Daoud je gotovo tipični melvilleovski miran tip, samotnjak koji ima problema sa spavanjem i koji svoj grad poznaje u dušu. Iako je Božić, policija ima pune ruke posla, a smrt 83-godišnjakinje koju je netko ugušio u vlastitom domu, privući će pažnju šefa policije. Na istom mjestu nekoliko dana ranije došlo je do požara, a dvije djevojke, Claude (Lea Seydoux) i Marie (Sara Forestier) prijavile su slučaj. Čak su spremne svjedočiti jer navodno su vidjele tko je potpalio zgradu. No, iskusni Daoud uhitit će njih dvije jer će mu instinkt govoriti da one moraju imati nešto s ubojstvom starice. I neće biti u krivu.
Uhićenje ovih dviju djevojaka događa se negdje na polovici filma i tada kao da ćemo početi gledati neki posve novi film. U prvoj polovici "Roubaix, une lumiere" djelovao je kao pomalo dosadnjikavi krimić u kojem pratimo različite aspekte policijskog posla, ali i pomalo meditativni lik mudrog inspektora. No, kada se priča počne fokusirati na dvije sumnjivke, koje će Daoud odlučiti ispititati svaku pojedinačno, pretvara se ovaj film u netipični policijski krimić fokusiran na policijski proces. I to detaljno fokusiran. Iako nije ovaj film do kraja uspio profunkcionirati onako kako ga je Desplechin vjerojatno zamislio, nije to bilo ni toliko loše. Da se do kraja odlučio fokusirati na lik zanimljvog i definitivno karizmatičnog inspektora Daouda, možda bi ova priča bila i nešto bolja, a ovako je ipak to ostalo na razini prosječnosti.
Primjedbe
Objavi komentar