Mladi američki filmaš Owen
Kline (sin poznatog američkog glumca Kevina Klinea i glumice Phoebe Cates koje
se sjećamo kao tinejdžerske zvijezde iz osamdesetih) snimio je neobičnu i
bizarnu, čak pomalo nostalgičnu coming-of-age crnu komediju kojom se predstavio
na festivalu u Cannesu. Mladi Kline još kao dječak je imao glumački debi u
humornoj drami "The Squid and the Whale" Noaha Baumbacha da bi se
potom posvetio drugim aktivnostima, a s punih 30 godina debitirao je
dugometražnim filmom. Jedna od tih aktivnosti bila je i crtanje karikatura i
stripova, a glavni junak ovog ekscentričnog filma snimljenog na način da
izgleda kao da je američki indie iz devedesetih je također mladi i talentirani
crtač stripova.
Robert (Daniel Zolghadri) je maturant koji sanja da će postati crtač stripova i odlučio je sve podrediti tome. Očiti stilski uzor mu je legendarni strip majstor Robert Crumb i Robertovi stripovi su sve samo ne dječji, a očigledno je on i talentiran te sposoban i na brzinu nacrtati karikature ljudi koji ga okružuju. Nakon tragične smrti mentora, Robert će napustiti školu i pokušati se izgraditi kao crtač stripova, na užas svojih roditelja. Preselit će u suterenski stan u Trentonu s dvojicom najblaže rečeno bizarnih i ekscentričnih cimera, a uskoro će se sprijateljiti s Wallaceom (Matthew Maher), psihotičnim čudakom koji je nekoć radio neki pomoćni posao za Robertovu omiljenu nakladničku kuću. Iako je očito da je Wallace potpuni luđak, Robert će u njemu vidjeti priliku za ulazak u ozbiljan svijet stripa, a rasplest će se ova blesava, zabavna i uvrnuta crna komedija na posve neočekivani način.
Klineu treba istovremeno odati priznanje, ali i zapitati se gdje je uopće uspio pronaći sve te likove koji gotovo pa izgledaju kao nekakve karikature. Praktički svi do jednog lika, osim Robertovih roditelja, u "Funny Pages" su pravi čudaci, a naivni, tvrdoglavi pa i razmaženi tinejdžer će na kraju shvatiti da svijet baš i ne funkcionira na način koji je on zamislio. Dobar posao je Kline napravio što "Funny Pages", za razliku od mnogih filmova slične coming-of-age tematike, izbjegava upadanje u sentimentalnost i patetiku. Ima u ovom filmu neke skoro pa dječačke zaigranosti, naivnosti pa i nekih situacija koje mogu biti gotovo pa upozoravajuće, no Kline ipak ne prelazi granicu dobrog ukusa. Sve ludosti koje ćemo tu vidjeti zapravo su pokazatelj koliko je Robert zapravo zabrazdio i na što je spreman da bi ostvario svoju misiju.
Primjedbe
Objavi komentar