Argentinski dugometražni debitant Alejandro Telemaco Tarraf predstavio se tipičnom artističkom naturalističkom autentičnom dramom kakve se posljednjih godina naveliko snimaju po cijeloj Latinskoj Americi. Smjestio se "Piedra sola" ili "Lonely Rock" negdje na pola puta između opservacijske dokudrame i kontemplativne igrane drame u kojoj stvarni stanovnici ruralne zajednice smještene na 4000 metara nadmorske visine na sjeveru Argentine uz granicu s Bolivijom glume sami sebe. Film je to koji u poetičnom, hipnotičnom, kontemplativnom, mističnom stilu prati živote ove indijanske seoske zajednice koja uglavnom preživljava uzgajajući ljame.
Tako u uvodnoj sceni vidimo jednu takvu obitelj koja kolje ljamu, potom je trančira, a svaki član obitelji ima svoj zadatak. Tata tatko mora pješke do najbližeg gradića kako bi prodao meso na tamošnjoj tržnici, dok je sin zadužen za krzna. Iako Tarrafov film fikcionalno prikazuje njihove živote, djeluje sve to itekako stvarno i to ne samo što svi oni glume sami sebe, već je i okruženje ovdje očekivano impresivno. Ljame za te ljude koji žive i dalje po nekim plemenskim, drevnim, gotovo pa predcivilizacijskim običajima, predstavljaju život, a jednom od njih, Fidelu, velike probleme stvara puma koja se pojavila u tom dijelu Anda.
Plemensko vijeće se okuplja i Fidel im iznosi svoj problem, a pratimo tu niz rituala i žrtvovanja Majci zemlji kako bi se ona pobrinula da problem s pumom nestane u nadi da će se predator okanuti njegovog stada. Djeluje sve to mistično, na granici između magije i realizma, a i glazba i fotografija dodatno potenciraju to gotovo pa spiritualno iskustvo koje donosi "Lonely Rock". Na zanimljiv način ovaj film prikazuje kako drevni mitovi i običaji te natruhe modernosti i dalje koegzistiraju u ovakvim rubnim, zabačenim područjima. Vizualno to izgleda impresivno, gotovo pa hipnotizirajuće, a dobijamo uz "Lonely Rock" dojam kakav je to zapravo surov, težak život, život potpuno drukčiji od našega.
Primjedbe
Objavi komentar