Djelovao mi je ovaj više triler nego klasični horor kao miks filmova poput "Don't Breathe" o slijepcu kojem su na svoju veliku žalost u kuću upali provalnici i nedavnog "The Black Phone" o otmici djece i klincima koji se potom pokušavaju izvući iz naizgled bezizlazne situacije. Bio je "The Boy Behind the Door" i dugometražni prvijenac za redateljski dvojac Davida Charboniera i Justina Powella, a priča tu odmah kreće šokantno. Dva najbolja prijatelja, 12-godišnjaci Kevin i Bobby oteti su usred bijelog dana. Bude se oni u prtljažniku automobila i dok otmičar odnosi Kevina u kuću, Bobby se uspijeva osloboditi i pobjeći.
No, kad čuje vapaje najboljeg prijatelja odluči da će mu pokušati pomoći i osloboditi ga te se ušulja u kuću i shvati da je Kevin lancima zavezan u podrumu. I premda se praktički cijeli film odvija u kući i okućnici s minimalnim dijalozima, djeluje to iznimno napeto i uzbudljivo dok pratimo Bobbyjeve pokušaje dok se pokušava po kući sakriti od otmičara, a potom i osloboditi prijatelja. Oba klinca su dobra, a dobro autorski dvojac koristi i taj mračni, škripavi interijer te velike, tipične američke provincijske kuće na osam koja kao da je napravljena zato da bi u njoj mogli živjeti slični otmičari.
Dodatni plus je što nije to jedan od onih bedastih horora u kojima likovi koji se nađu u sličnoj situaciji poput ova dva klinca čine neke idiotske poteze kojima kao da se intencijski pokušavaju staviti u opasnost. Prvi zadatak za Bobbyja je dobro se sakriti, pritajiti i čekati pravi trenutak kad otmičarima popusti pažnja, a tek onda krenuti u pokušaj oslobađanja prijatelja. Naravno da će se taj podvig pokazati i puno težim od onoga što je dječak pretpostavljao, a iako nakon nekog vremena postaje to pomalo generički i imamo tu one standardne hororske situacije u kojima policajac dolazi na mjesto zločina ništa ne sluteći, bio je "The Boy Behind the Door" solidna kombinacija trilera i horora.
Primjedbe
Objavi komentar