Artistička drama uglednog mađarskog filmaša Kornela Mundruczoa (White God, Jupiter's Moon, Pieces of Woman) počinje zaista impresivno. U dugoj uvodnoj sceni vidimo nekoliko muškaraca kako čiste nekakvu mračnu tamnicu za koju s vremenom shvaćamo da je riječ o komori za kupanje u koncentracijskom logoru. Nalaze oni tragovi kose, kada se odjednom začuje dječji plač. I nalaze oni u odvodu maleno dijete, iznose ga van, a tada vidimo da je to koncetracijski logor i to upravo oslobođen. Ta uvodna sekvenca djeluje zaista izvanredno i oduzima dah te je Mundruczo pokazao svu raskoš talenta. No, problem je što su preostale dvije priče o obitelji istog tog djeteta koje se događaju u sadašnjosti ili nedavnoj prošlosti bitno slabije.
"Evolution" je zapravo triptih o tri generacije obitelji koja kao da se i dalje bori s duhovima prošlosti i to iz Drugog svjetskog rata. Te rane i traume kao da su usađene u obiteljski DNK i iz toga i potomci kao da se ne mogu iščupati pa tako u drugom dijelu filma ono maleno dijete spašeno iz logora upoznajemo kao staricu (Lili Monori). Ona je u dugoj diskusiji s kćeri Lenom (Annamaria Lang) o svome životu i kako je izgledao njen život kao preživjela iz Auschwitza. Duga je to rasprava jer kćer kao da ne može razumjeti majku i sve ono što je ona preživjela dok je u trećem dijelu u središtu pažnje Lenin sin Jonas. Kompleksna je to drama od koje sam ipak očekivao nešto više.
Primjedbe
Objavi komentar